za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog - siječanj 2009
utorak, siječanj 20, 2009

Planinarili smo. Geo-park Papuk, subota, nebo iznad vrha Nevoljaš


nevoljaška šuma, neobnovljena skijaška staza u blizini, Velika i Požega također



...a kad je sunce zašlo, priroda se pretvorila u narnijski mističnu. Pravi doživljaj tišine i mira. Duboko udahnuti.




Planinarimo i dalje.
augustin @ 21:45 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 15, 2009
   Here is a page
   from the emptiest stage
   A cage or the heaviest
   cross
  ever made


  God send the only true friend I call mine
   Pretend that I'll make amends

 the next time





augustin @ 21:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009
(Nisu Marinkovićevi. )

Šetao je dugo i uporno gradskim ulicama noseći natpis "Besplatni zagrljaji". Crno-bijela svakodnevica u kadru traženja. Bio je tužan jer se nitko nije želio grliti, ali nije to da prolaznici nisu bili željni zagrljaja, nego...(ljudska su to  nepovjerenja)
I tako...ljudi su prolazili pored njega ni ne gledajući ga sve dok se jedna stara žena nije zaustavila pored njega. Tko zna zašto? Bila je niska i čovjek se morao sagnuti i čak kleknuti na koljena kako bi je zagrlio. On je kleknuo na koljena pred njom pred svim tim ljudima, da. Bila je sretna i bio je sretan. Pojavila se boja na njihovim licima, kaputima, ulicama.

Tako je bilo i na osječkim ulicama. Ali, ne baš isto tako... Osječani se vole grliti.  Bespla zagrljaji su me raznježili.
U ja sam u zimskom predvečerju dobila prijateljski zagrljaj  makar se nismo ni dotakli.  Trebao mi je.
Trebao mi je taj "zagrljaj".






U nedjelju smo bili na obližnjem jezeru.  Stablo utopljeno u vodi.  Zaleđeno u vodi.
Nije  više igračka vjetrova, ali i ja se, poput njega,  još držim  - granama za let, korijenjem za dom.
augustin @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 4, 2009
pečene kobasice
domaći kukuruzni kruh
bošpor
 kuhano vino
i rakija

yesterday, na sanjkanju, all my troubles seems so far away, pa smo s dobrim društvom dugo u noć, u zimsku bijelu noć, divanili o danima prošlim, danima budućim
optimizam je ipak neuništiv dok je vjere u sebe
(ne daj se, generacijo)
augustin @ 20:51 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.