za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog - studeni 2007
četvrtak, studeni 29, 2007

Dobih danas mail od svoje drage Slime. Naslov „Školarci“. Ispod poruka: a ti se s tim boriš svaki dan :)
 
E pa baš da vidite- s ovim se ja borila neki dan! 
Osmaši pisali test. Zadatak glasio:

Od navedenih pojmova tvorbom riječi načini složenice, imenice ili pridjeve.
 
Ovakve su budalarije napisali:
koji traje tri dana (treba napisati trodnevni, a oni) – polako završava
što vodi plin (plinovod, jel?)–  cijev
koji nebo dere –  grom
koji kazuje smjer vjetra- smjerovjetrač , kazosmjerovjet!!
koji traje jedan dan –  jednodanilac
koji daleko vidi- optimist
stanovnik Crne Gore- cestu gradi    ????!!!
 
 
 
I tako…čitam ja to, ne vjerujem svojim očima, suze navrle, smijeh očajnika (to jest mene)  odzvanja zbornicom…
I što da vam kažem? Borim se ja, al što je nama naša borba dala?
Čini se zalud trud moj.
(A sad me  maloprije još i kolega bagrem bacio u očaj :)

 
augustin @ 19:18 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 25, 2007




 


Jutro nedjeljno, magla,  vlak i mjesec u krošnjama drveća...
Nabrojala sam osamnaest vagona. Velikih teških teretnih. 
I dok sam ih oko 2 ujutro promatrala  kako se vuku tračnicama pod mjesečinom, 
osjećala sam se kao da ih ja vučem.
Iako nije bilo nimalo lako, svejedno sam (s)krenula lijevo. 
Pa, čak i kroz  maglu, noć i šume, znala sam kamo me vuče taj put.







augustin @ 08:19 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 18, 2007



Znaš li što radiš?
Teoretski da...


(Pa, iako sumnjam da ću ikada pustiti tako dugu kosu i da ćeš ti nositi ovakav smiješan klobuk, sve ostalo je tu. Osobito bicikl.
Sretan ti rođendan.)




augustin @ 00:11 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2007








when you hang up the phone
there's unfinished I love you floating in the air around me
 
oh, that's right
now you are saying I love you 
                                             to someone else
 

(well, I've probably deserved it)
 

and  sometimes in my head
I can hear
her
screaming your name at loud
 

so, please
shut up
Shut the fuck up.



augustin @ 23:40 |Isključeno | Komentari: 0
što pijan misli, ne
što trijezan misli, pijan govori
teško mi govoriti, a i tipkati, vala ovo piše, sdeset minuta
slabo i vidim, tko je ugasio svjetklo?* a ja
e, bole me jagodice lične os msijanja a i trbušni neki novonađeni miošići
koji izlazak!! jadan konobar, siroče, napale ga udane žene a, to nie lijepo za vijdeti:ć9
znam, sutra ću se kajati zbog pravopisa al nije razum i pravopis sve u životu
kumo sretn rođendan:))
odo spavat, a muka živa leć jer će se vrtjet soba opet ko 
ringišil u mojoj glavi
(nemiojte nikom reć, a?)


9,22, nedjelja
e, znate kako Vin zna psovati?!
tako i ja sad psujem! još i gore (ak je moguće:P)
da ti''''kopipejst i moje mamurne misli i da ti'''''i još ++++ i još đe je zvjezdica u pm????*********
grrrrrrr!! ******bentisunacžaranposlu i menni!!

LIjep pozdrav!:D
augustin @ 02:39 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007

hvala što si imao strpljenja




a Favorit  stavi ohladiti, dolazim kad tad:)

Hvala, prijatelju! 





augustin @ 21:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 4, 2007

Već mi se par puta u posljednjih nekoliko dana znalo dogoditi da zaboravim staviti šećer u vodu kad kuham kavu. Ne volim kad se talog u šalici već slegne pa ga moram žličicom opet uzmutiti. Dogodi mi se zaboraviti i važnije stvari, ali me to toliko ne pati. Osim kad se sjetim što sam trebala učiniti, no pomislim, da je stvarno od neke važnosti-sjetila bih se na vrijeme, što god da je.
Nikako da se ovih posljednjih dana i noći maknem od dvadesete stranice stogodinasamoće. Uvijek zapnem na onom dijelu kad Arcadio Buendija, ugledavši led, sav zadivljen prošapće kako je to najveći dijamant na svijetu. Dao je Ciganinu zadnju paru za komad leda koji mu se - otapao u ruci. Ali, nije mario. Ee, čovjek sanjar, nije mu za zamjeriti! Pa si mislim...
Nije tu stvar o dijamantu i ledu. Niti je ovo priča o gorkoj kavi koja je boljeg okusa takva nego da joj se naknadno dodaje šećer.  
Riječ je  o onome što se topi, o onome što se muti pa stvara odvratan okus u ustima.
Svaki ovdje od nas na život gleda drugačijim očima. To je u redu jer drugačije i ne može biti. 
Problem je  što se dvoje ljudi koji bi trebali gledati u istom smjeru nikad ustvari nisu pogledali u oči.
Pa kad svatko krene na svoju stranu, čemu čuđenje?


augustin @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, studeni 3, 2007

Termos boca s kavom za dvoje, hamburger za doručak
i par priča, smijeha ko lišća, skandi križaljka i papin godišnji prihod, 
put u Francusku i krađa Mona Lise...
Uz sve to,
 i ne čudim se da smo se, vozeći kao inače besciljno, izgubile u sred Papuka, 
ali barem smo zaključile 
da neke ceste ipak ne vode nikamo
osim - natrag!










(znam da ne bih smjela, mea culpa,
ali od toliko svježeg zraka, 
baš mi nekako legla:P)

Aj, stara, bon ti voyage!



augustin @ 21:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.