za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog - prosinac 2007
nedjelja, prosinac 30, 2007


Krenulo citirajući Rilkeovu Smrt pa se izvrne u pričanje o Laži, al '
ne ide to tako.
Tako lako. (Ne ide nikako, znaš.)
Nije nam dano, reče joj,
da se uzme sve što bismo htjeli kao na pladnju,
da ne plaćaš poslije previsoku cijenu,
da ne moraš zaplakati kad se na  rame spusti teška ruka
sjećanja.
Morat ćeš.
Zaboravu nema mjesta kad je o nama riječ.
Ko slatkiš si od kojeg će boljeti zubi
ali opet, ne možeš odoljeti
pa ga preko usana prebacuješ
kad slatkog već odavno nestane i
ispucano mjesto poljupca reže dane koji slijede.
Onda ne spavaš noćima od bola.
Najradije bih, kad tako ne umijem izreći,
kist uzela ( najdeblji onaj, s crnom drvenom drškom,
stoji u kutiji pored starih gitarskih žica )
pa povukla nekoliko poteza po zraku oko nas,
naslikala ti sliku o kojoj si pričala,
amaterski grubu,  neiskvarenu znanjem,
s potpisom iskrenosti
pa kad oči zatvorimo
potražimo još mjesto kamo bismo je mogli prikucati
na ovaj zid koji se počeo rušiti, a
još se uvijek gradi.



augustin @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, prosinac 28, 2007

Napokon, moj je, a  i ja njegova!



Isn't he lovely?
Sad čekajte dok skontam sve.
(a to će potrajat')

P.S. Hvala kolegama, osječkim fotografima, na pokazanom gostoprimstvu  na
humanitarnoj prodajnoj izložbi kojom skupljaju sredstva za pomoć u liječenju  male Danijele Salaj!






augustin @ 22:45 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 24, 2007






I've got a feeling
This year's for me and you
So Happy Christmas
I love you baby

I can see a better time
When all our dreams come true…







augustin @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, prosinac 22, 2007

Nekoliko minuta prije 22 sata. 
Dok su vani lokalni pingvini padali u nesvijest, pokriveni do ušiju Jure i ja, već smo drijemali. 
Odjednom, glasove s televizije nadjača Hey Joe. Zvuk s mobitela. Ne poznajem broj, ali se svejedno javim, iznenađena kasnim pozivom. 

-Ja sam. Možeš izaći na desetak minuta? 
Odmah sam prepoznala vlasnika tajanstvenog broja.Upitam bez ikakvog uvoda. 
-Imaš robu, pretpostavljam? 
-O, da, dva komada. Nabavio sam ih prije par dana, ali nisam imao vremena do sad. 
-Izvrsno. Već ih dugo čekam. Samo čekaj da riješim situaciju doma. 
-Nema problema. Čekam te za deset minuta na parkingu L. 
Klik. 

Parking prazan, poluosvijetljen. Ugasila sam auto i zatvorila otvoreni. Čekam. 
Čekam i promatram noćno poigravanje betona s nekom čudnom izmaglicom. Slatka nervoza rasla je iz minute u minutu. 
Čini se, vječnost. 
Na prozor pokuca njegova ruka. 
-Hej, evo me. 
U ruke mi stavlja bijeli paketić stostruko oblijepljen samoljepljivom trakom. Osjetim lakoću pod prstima. Upitam: 
-Čemu toliki trud oko omatanja?
 -Pa vrijedna je to roba, draga moja. 
-Hvala ti puno, znaš. Ovo mi stvarno treba. Kako da ti se odužim?
 -Nema beda. Samo zaboravi da si me ikad vidjela. 

Nestao je u tami obližnjeg ugla. 
Požurila sam kući i pažljivo, iako nestrpljivo, nožem razrezala bijeli zamotuljak. 
Napokon ih imam!!! Imam ih sve.


                                             

                                                                             Sve filmove Charlija Chaplina.





augustin @ 21:33 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 20, 2007
Nekad sam na ovakva pitanja odgovarala u leksikonima i očito nisam prerasla takve igrice. Samo radi Lole, da je ne ureknem, ako je slučajno netko bacio neku kletvu u stilu: ako ne odgovoriš, nadrljo si ko žuti!
Btw, u pola tri u noći nema nikog na centru. (Nalazi za tjedan dana.)

1. Savršen dan: bilo ih nekoliko već, nadam se - bit će ih još, kao što je bilo i noći;)

2. Što na ljudima prvo primjećujem? Ono što im strši (rogovi, rep il’ treće oko…)

3. Žena sa lovom i karijerom bez ljubavi ili žena bez love i karijere ali ljubav? Žena, da. Jednu čistačicu, kuharicu, dadilju, njima lova i karijera, meni  ljubav.

4. Ime u rodnom listu: moram ga naći prvo, komplicirano, strano

5. Nadimak:  skraćeno od imena u rodnom listu, manje komplicirano, strano

6. Koliko ću svjećica na torti imati 2007?  Nisam imala svjećice

7. Datum rođendana: 3.10.

8. Najdraža životinja: svaka koja svoju kaku zatrpa

9. Boja očiju: žutozelenosmeđe s piknjicama

10. Boja kose: crna

11. Imam li piercing? Imam li? Samo na uhima

12. Imam li tetovažu? Nou way, Jose, ali možda jednom kad pri tom budu davali lokalnu anesteziju, istetovirat ću si zmaja koji riga vatru preko cijelih leđa

13. Boja čarapa?  Crne

14. Sretan broj? Nisam još igrala loto

15. Gdje bih otputovao?  Tamo, tamo da putujem…

16. Omiljeni film: knjiga prije filma

17. Omiljeno mjesto za odmor: ondje gdje me nitko neće smetati pa makar padale ćuskije

18. Omiljeno jelo: koestlinovi štapići punjeni kikirikijem

19. Omiljeni dan u tjednu? Ponedjeljak (kad on prođe, sve mi je lakše)

20. Koju pjesmu slušam? Kad? Sad? Inače?

21. Koju pastu za zube koristim?  Mislim… kome bi ovo moglo biti zanimljivo??!

22. Omiljeni restoran? “Kod svekrve  i njezine prije”

23. Omiljeni cvijet? magnolija

24. Omiljeni fast-food? Kod Daše, subotom kraj jezera

25. Omiljeno piće? Kad se okrene runda

26. Kako sam izgledao sa 10 godina? Maleno, sitno, nezaustavljivo

27. Od koga sam dobio zadnji mail? Od Djeda Božićnjaka, u njemu piše –proslijedi dalje,   inače…

28. U kojem dućanu bih želio imati 75% popusta? U knjižari-antikvarijatu

29. Što radim kad mi je dosadno? Ne sjećam se kad mi je bilo dosadno

30. Kako reagiram na ljude i situacije? Kako kad, nekad preburno, nekad nikako

31. Tko mi od prijatelja živi najdalje u km? jel km nešto kao i pm?

32. Što mi je trenutačno najbolje u životu? ponosna sam što je Jure naučio stihove "Pišonje i Žuge"

33. Tko će mi odgovoriti na štafetu? Tito,a za ove nisam sigurna: Slima, bagrem, prvostupanjski, miss sarajevo

34. Koliko je sati? zašto? kamo se žurite?

35. Čokolada ili vanilija? To se misli na sladoled? Lješnjak, za Anu

36. Ljeto ili zima? ljeto

37. Toplo ili hladno? toplo

38. Crno ili roza? crno

39. Narodnjaci ili metal? Ako je tako, više narodnjaci

40. Motor ili auto? auto

41. Najdraža boja? Znam da mi zlatna i kričavo roza nikako ne stoji

42. Što mislim o petku 13.? Od silnog straha ne usudim se o tome uopće razmišljati!

43. Jesam li praznovjeran? Samo petkom13., kad bolegr čestita



 Jesam ga. Uf!


 

augustin @ 16:53 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 18, 2007

"pao je mrak i 
svjetionik stao da namigiva..."


pjevaju u Zabranjenom pušenju dok palim cigaretu. 
Dakle, vako stvari stoje. Noćas ne smijem zaspati, ni minut, dobih naputak, jerbo sutra at 7 o'clock (sharp) snimaju mi glavu (kao da će nešto naći, šale se (hm, šale?) susjedi). 
Zasad uspijevam (pa dobro, sad će 11). Otišla sam oprati auto (čudo jedno kako se za 7 kn  brzo da isprati blato), s Davorom popila cugu u pubu, priredila dvadesetak lektira za pregledati, još trebam osmisliti testove za šestaše i napisati konferansu za školsku priredbu povodom Božića, odgledati tri filma pod punim glasnim okoloboravka ozvučenjem (sve pshiho-trileri, jedan s Morganom Freemanom, jeeej!) i usput opeglati veš (nemojte sad reći-izglačati rublje, grrr!)
 No, dakle, mislim da stvarno nema šanse da zaspim! :)

P.S.Ako i pokleknem duhom,  ostaje mi razbuđivanje noćnom šetnjom u brdo do televizijskog odašiljača odakle ću mahati Mađi pozdravljajući je od Slime.

I'll be watching you! (dok budem imala snage;)

:)

                                                                






augustin @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 13, 2007
Na naslonu fotelje udubljen je krug od crvene šalice pune vrućeg lipovog čaja. (Hoće li med preliven kipućom vodom uopće imati nekog efekta?) 

Zurim u ovaj ekran. Dugo to nekako.
Zurim u prozor na Slavkovo dvorište (probudi me svako jutro u četiri kad ide po Slavka mlađeg na praksu). Zurim u Jurin crtež  vodenim bojama, eno, suši se na radijatoru. Zurim u ekran televizora postavljenog da šuti.
Čudo kako sad i ja mogu šutjeti.
Valjda se ne mogu usredotočiti, fiksirati misao kao . kao... kao? Ne ide mi to nikako (već danima).
Samo nekad me brine, kad onako brbljam, božemesačuvaj,  zašto (ma zašto?!) samu sebe ne poslušam.

Kruhom možeš čavle zabiti u zid, kaže. Na sred trga onog grada s liticama, u pola bijelog dana, držim ga pod ruku, šetamo. Oči držim zatvorene i ne bojim se koračati iako ne vidim ništa osim puno crnog. Vjerujem mu. Vjerujem? Njemu potpuno, no sebi? Ni malo. Ni crno pod noktom.
I sad bih trebala otvoriti oči i sama gledati, hm.


Taj med... baš me brine.


augustin @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.