za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog - veljača 2007
utorak, veljača 27, 2007

Daklem, odričem se aerojebika! 
Budući su ove frajle švabice pridošle, i više sam nego u kondiciji! Treba  naštrajat i naranit svu tu marvu, e.. nije to lako, al bome  vrijedi ih gledat kako fino s guštom žvaču onu sjenažu :) (da ne zaboravim, pišem: kupi gumene čizme i nove vile!)
No, primijetila sam da imamo i par čudnoponašajućih krava, trče i skaču po štali ko da ih svi vrazi gone! Pitam ja ovog svog: E, ove il su lude il su im preci iz Pamplone?!
Usput da kažem, danas smo ih sve krstili! Imamo sad Dušku, Ogicu, Lolu i Slimu, Vjetricu, Bagremku(sori, druže, nemamo vola!),Tenku i Venku, i druge da ne nabrajam.  
Svim kumovima i kumama čestitam,a slike ćete dobiti naknadno kad im imena napišemo na markice:)
Idem sad popit čašu mlijeka pa laku noć svima! (a vala smijem i ja jedan obični dnevni?)

aj, dobro, evo vam, djeco, poruka na kraju balade!



                                                                                            







augustin @ 21:19 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 26, 2007







augustin @ 20:16 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, veljača 24, 2007

Susret pun radosti
i
čvrst stisak ruke.
 
Pogled dobrih očiju pod sijedim obrvama
susreće moje zahvalne riječi
i trenutke obezrječenog divljenja.
Dobrojutromore kaže
stihom svoga prijatelja
jedan od onih odabranih da budu čuđenje u svijetu.
Uz kavu i pitu krumpirušu,
Enes Kišević i ja
razgovaramo
o pjesmi.
 


augustin @ 15:13 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 22, 2007


 
Kako te zamišljam, kako te zamišljam...
Teško primam promenu lica  u hodniku vremena, 
   
   u naručju vremena.
 
Kako da 
ostanem isti?
Kako da sacuvam 
sebe od 
                   promene?

(…samo putem promene)

Mirno spavas.


Na kamenom licu ti izmamim osmeh.
Opet i opet želim da


vidim
Unatrag, unatrag, unatrag-


vrati unatrag 
                 

                       u ...

                                                                                     





(kako te zamišljam, kako te zamišljam...)

 


*EKV

augustin @ 21:33 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, veljača 20, 2007
     

     Ne znam što da kažem u svoju obranu osim da priznajem krivnju i da ću snositi sve posljedice koje mi odrede… Gotovo je! Pa eto, i kažu da je sedma godina kritična- i ja sam konačno busted!
     Današnje mi je prijepodne još uvijek u magli nevjerice….
   
     Kad je Ante iz druge klupe počeo čitati tekst, nekako sam taman zadrijemala i naslonila se na svoga plišanog medu (oh, kako sam se samo ugodno osjećala u pidžami i kućnim papučama!), zijevnula sam tek dva-tri puta i namjestila se kako bih što kvalitetnije zaspala ne ometajući petaše, odjednom su ušli ONI!! Štef i Dorica, predsjednici časnog Vijeća učenika noseći Oglasnu knjigu u kojoj sam prozvana i optužena da sam prepisivala lektiru!

 
Oglas broj 007/ 3.14
 
    Odlukom Vijeća maskiranih učenika ovim putem  pozivamo vas na obustavu nastave nakon 4. sata kako bismo to zadovoljstvo iskazali  plesom pod maskama u raznim kombinacijama, od valcera do bećarca i plesa srca.
    Ovom gestom ujedno izražavamo naše nezadovoljstvo zbog nepoštivanja Pravilnika o školskom (ne)redu:
    Ljutimo se na učitelje i roditelje koje inače pokušavamo nešto naučiti, a oni bi samo gledali filmove i igrali igrice na računalu. Stalno ih je potrebno opominjati da ne psuju , a njima je to naročiti gušt kada igraju nogomet na igralištu.
   U školi pod odmorom trče po hodnicima. Ponekad odlaze u pekaru i kupuju kifle s čokoladom umjesto da se zdravo hrane u školskoj kuhinji, a učili smo ih piramidu zdrave prehrane ( najviše vole ono na njezinom vrhu). Moramo ih opominjati da čuvaju školski inventar, a oni baš vole verati se po lusterima. Šaraju po klupama jer im je nekada dosadno dok održavaju nastavu.
    Knjige im služe samo za podmetanje klimavih katedri. Zaključak je: Neposluh je očit i moramo to sasjeći u korijenu!
    Suvremenim video- nadzorom (vrapci na granama školskoga parka) sljedećim učiteljima i nekim zaposlenicima škole otkrivene su kobne mane u izvršavanju poslova za koje su plaćeni. Nakon ove usmene opomene slijedi i pismena opomena Vijeća učenika ako ne poprave svoje ponašanje i ne operu ruke prije jela i usta sapunom.
     Učiteljica Lara nikada ne čita lektiru. Uvijek prepisuje od najbolje učenice razreda, a još i kasni vratiti  nepročitane knjige u knjižnicu.
      Učiteljica Kreda se uvijek pod nastavom igra s kemikalijama i dovodi nas u opasnost raznim smradovima.
       Učiteljica Snježa uopće ne zna tablicu množenja pa joj stalno moramo pomagati na dopunskoj nastavi.
       Učitelj Mile nikako da prestane pričati pod nastavom. Često ga moramo umirivati jer lako izgubi živce.
       Učitelj Mražen koji predaje glazbenu kulturu, izgubio je sluh na parkiralištu i nije prijavio nestanak istog. (Sluh je vjerojatno pregazio Tanjin tata s biciklom.)
       Ravnateljica i pedagoginja trče po hodnicima, jedva ih pohvatamo. Opominjemo ih konstantno jer nas dekoncentriraju dok imamo barem i nekakvu nastavu.
        Kuharica samo peče kolače i torte, a mi bismo jeli krastavce, zelenu salatu i kelj na lešo.. O domaru da ne pričamo. Znate kako nam prozori škripe, vrata se ne mogu otvoriti i slabo loži.
        Mogli bismo nabrajati do beskonačnosti. Što se nas tiče, svečano se odričemo odrastanja i nikada ne bismo odrasli i tako postali neozbiljni i neodgovorni kao oni!
        Stoga ovim oglasom želimo ukazati na naše probleme i od danas uzeti stvar u naše ruke i upravljati školom! Veselimo se našoj zadaći!
 
 Sa štovanjem,
 
        Predsjednik i Predsjednica Vijeća maskiranih učenika:
                                 
                   Bitanga Št. i Princeza Do., učenici 7. razreda   
 
 
U našoj školi 20. veljače 2007.
 
  
 
 
     Eh… moje je  srce stalo u šoku. Tajna velike moći je otkrivena…  Petaši me gledali onim probadajućim  pogledom optužujući me: "Kako ste samo  mogli??!"
     Pokunjeno sam priznala svoje grijehe.
   
      Povratka  sada nema, i nema mi druge nego se u ovoj Korizmi odreći prepisivanja lektire.
      Oh, Bože, daj snage!


 
 
 
augustin @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 19, 2007


 

Dame i gospodo, 
štovana svjetino,
s ponosom Vam predstavljam
(nije da se zafrkavam!)
moje obitelji nove članice-
32  drage  naše kravice!




I neću ja  sad duljiti, 
(jer  se mlijeko ukiseli)
priča da se skrati.
Houston, imamo problem-
 
kako ih sve nazvati?



Stoga, poziv glasi
(a ovaj stih  radi rime):





Budite kumovi
 i dajte,  smislite im ime!





augustin @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
subota, veljača 17, 2007
u Draženovom dvorištu među mnoštvom tvojih sugrađana ja tebe nisam prepoznala, sram me bilo! zbunilo me očekivanje da ću te moći naći u moru lica ljudi iz gradova, sad znam gledala sam pogrešnim načinom,
 nije tvoje lice gradsko nego prijateljsko

i kažeš tako : Hej, a da staneš i okreneš se?
(glas je poznat strog ali pravedan) i nisam  to namjerno, oprosti, znaš da mi buka automobilskih motora i (meni, tebi ne) iritirajući bipavi zvuk semafora pomutio rasuđivanje i koncentraciju (tako je to kad dijete sa sela dođe u metropolu, he)
s oduvadouva osmijehom pozdrav: Pa gdje si?? 
(čovjek bi reko nismo se vidjeli od prošlog života)
znala sam da nešto nedostaje, al drugom prilikom ću

ma, nije batat čičoka, sto posto, znam što govorim, onaj treći stih druge strofe Vidrićevog prvog pejzaža ide vako: pod brijegom iz crvenih krovova, ma neće on zamjeriti što se nisam sjetila stiha, ja sam svoje lijepo vama izrecitirala  kako sam i obećala (a bez Cvjetnog trga, nažalost), i poručujem štovanom gospodinu Leonardu: pred vama se osjećam manja od makova zrna

otvori sad  (plavi glas iz plave) kutije pjesme nek se rasipaju  kao kod mene samo je malo tiše jer je večer umornija  i već ušuškana su blaga u topli jorgan
i, hvaliti nećemo, takav je dogovor, moj dragi  Z., već i prije potpisan riječju dvaju prijatelja

a ja tvoju riječ slušam, poštujem i cijenim
 
 
 
augustin @ 23:18 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, veljača 16, 2007







...da, moglo bi se dogoditi da 
utopljenik spasi neplivača,
(slažem se s tobom)
 ja ne znam plivati i  samo se održavam na površini
i da znaš, strah me je  te velike vode, ali sam baš
u inat tome strahu još snažnija dok se borim s valovima
i dok je god tog straha koji zna zavesti
grčevito se otimam želji da se jednostavno  prepustim 
i da potonem na dno
...
ni ti se nemoj prepustiti i,  daj, slušaj me,
 nećeš se utopiti , vjeruj mi,
 vjeruj meni koju poznaješ
pa ako i osjetim umor i snagu u odlasku
tvoju ruku mogu očekivati u svojoj

zajedno do obale

ha, može?
što kažeš, prijatelju?

Daj sad... da vidim jedan osmijeh.





augustin @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 14, 2007


no dobro, kad ste već ovdje, 
imam čast otpratiti vas do slavljenika
fešta je kod njega!
(pa ako su lagali mene, i ja lažem vas  )
 Kako god bilo, 
sretan Ti rođendan 
i želim još puno cvjetova na tvojim granama...






augustin @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 11, 2007
        

        Molim vas, nemojte  srušiti i  ovo drvo! Ta tek ju
čer je prolistalo. I jutros, kada sam se probudio umoran i pregažen vašim nogama, osjetio sam svjež miris njegovog mladog lišća i moje je srce zakucalo u trzaju od sreće. U trzaju nove snage. Napokon, i unatoč vama, neočekivano drsko njegova  se sjena uzdigla nad ovim mjestom koje je i ime svoje u ovom vremenu izgubilo.
      Ne… vi ne možete znati kako je bilo teško noću ležati u prašini, ovdje, na ovom raskršću s bezbroj putova i bojati se za svoj mir.
      Mene su oni  koji su otišli zadnji  ostavili ovdje da čuvam ovo mjesto  puno pijeska, da se grčim u sjećanju na šume ipreživim kako bih vas podsjećao na vaš zločin. Da, ja priznajem, sâm sam, i borim se još uvijek , ionako mi nitko  nije ništa dao osim udarca nogom u utrobu i krvavih šamara stvarnosti koju ste stvorili svojim nemarom…
      Molim vas, poslušajte me! Ne odlazite! Ja vas čak i ne poznam dobro.. ali…
vi ste sigurno Ljudi!   Vi, gospodine, ne…ne gledajte u zemlju! , vi ste sigurno Čovjek!   … Ne sjećam se da su mene ikada zvali tim imenom. One noći kada je s ovog raskršća otišao i posljednji od nas, ja sam samo drhtao u očajnom strahu od njihova nepovratka, glasa nisam mogao izustiti.
   Ovaj je  pijesak ostatak  našeg života, a ovo drvo, jedan od nas, naš je spas.
   Neću vam oprostiti njegovo umiranje, pa makar i moje staro korijenje počupali i spalili.
   Pa pustite ga, molim vas. .. Što ga se bojite?
    Neka cvjeta u ovoj pustinji.
    List neka zamiriše jer samo tada  pobijedit će Život.
                                                              

                                                                                   
                                                                                 


augustin @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 8, 2007
          
           S. ima dvadeset i pet godina. Ima brata i malu sestricu. Ima  prijatelje.
     S. nema roditelje. Umrli su od raka, tata prije kojih desetak godina, mama prije pet.   
     S. ima predivan osmijeh.  Ima dvije prekrasne ne
ćakinje. Obožava ih. 
     S. ima posao u bolnici. I studira. Ima volju. Vjeruje. 
            Kaže da ponekad i nema  snage, ali  da je  svaki dan iznova 
     pronalazi u malim koli
činama 
                          (ponekad joj je dovoljno tek lijepo sun
čano jutro).
           S. ima dvadeset pet godina. 
           Ima rak. Nema lijevu dojku. Nema više ni kose.
           
           S. ima predivan osmijeh.
           S. nas  nasmijava, a  mi bismo zaplakali...




augustin @ 08:18 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 5, 2007



Smrt je pala među nas poput kamena
ali u snu kad smo napustili svoja mjesta
da bismo zavoljeli jedno drugo more.
Tako nismo čuli tutanj koji nam bje osuda.
Nismo razabrali znakove na svojim plećima.
Tko se vrati uzalud će tragati za sobom.
Oko nas napuštene stvari  s tuđih putovanja.
Lijepo se rastavile sobe na tminu i krhotine.
I dok strelovito stiže mjesečeva zraka
(ona je posljednja krenula iz sna)
pokušavamo tiho izgovoriti  nekoliko riječi.
Utroba svemira polagano svira
melodiju koja nas raspolovljuje, raščetveruje.
Mogli bismo žudjeti da smo barem stope
nekog boga koji je zalutao, sav obrastao.

 Slavko(1.)     MIhalić (2. )








augustin @ 18:19 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, veljača 3, 2007



-Jure, hajde, gasi taj crtić, sad će Dnevnik.
-Ajooj, daaaj mama, još maaaalo!
-Bože, pa koliko još malo? Gledaš ga već dva sata!
-Ma, evo, mama, sad ću! Samo dok kojot uhvati pticu trkačicu!
 
 
(Hm… da mu kažem istinu?) 


P.S. =ipak, nakon iscrpne istrage, koristeći najsuvremeniju špijunsku tehnologiju, došla sam do ovog strogo čuvanog žbljx -filea iliti dokaza u kojem možete svjedočiti povijesnom trenutku hvatanja i te iritantne  
mik-mik ptice!) )




                                                            

                                                                                                   


augustin @ 08:32 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 1, 2007
Upozoravam vas:
 imam gripu i sve što joj je u rodu.
Ne približavajte se ni za živu glavu ako vam je život mio.
augustin @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.