za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog - veljača 2008
ponedjeljak, veljača 25, 2008

Za one koji jučer nisu imali prilike lunjati nekom šumom uz jezero (kao npr. Lisičine)


udisati nedjeljno popodne i miris prvih visibaba,

klečati na koljenima da bi se raznježili nad skromnim cvijetom,




manje uspješno preskakivati trule mostove s djetetom oko vrata,



evo par fotki jučerašnjeg dana.



:)

augustin @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2008
    
   Valjanje po blatu nije baš najbolji način za čišćenje,
napiše on  1946. u predgovoru svoje knjige. Time se ustvari nadovezao na misao redak prije mišljenu kako  nad svojim pogreškama nipošto ne treba jadikovati.
   I baš ja da se  zakačim ko riba na udicu odmah za prvi odlomak! Nije mi to trebalo, pomislim nepromišljeno i naravno -  pregrizem jezik.
    Previše sam početaka započela, a niti jedan dovela do kraja. Takva sam, što ću.
Ali, dok je god tako, znam da,
iako griješim u toj koncepciji života (stvara se gužva, nered i ponekad panika kad treba birati),
živim.
   U svojoj osobnoj i odvažnoj utopiji, u kontinuitetu  pokušaja i pogrešaka na putu u novi svijet zadržavam sva prava na posljednje. Griješiti je ljudski, a ja sam ipak, kakav-takav, samo ljud.
  

  




augustin @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 14, 2008
     
    Nisam baš izvježbala žongliranje s jabukom i kuglom zemaljskom. Kugla ispala i napukla točno po ekvatoru. Jabuku pojela ja, i Snjeguljica u meni.
     Dvoje nas, u fotelji, na stražarskom mjestu preko puta akvarija. Ja stražarim nad njim(a).
-Vidiš, Dario, ovdje ti je (prstom prelazim preko okrhnute smeđe površinice) Australija. To ti je jedan vruć, a usamljen kontinent.
   Spomenuta osoba gleda me zbunjeno po čemu shvaćam da: o čemu ti to? i još da ga ćošak boli za moj nenajavljeni sat geografije. Al, marim ja…baš.
    Opet zavrtim kuglu među  prstima, bacim je u zrak, leti visoko do plafona. Afrikom padne na moj dlan.
-Afrika je najčudesnija (odugovlačim na a u naj kako bih pojačala dojam) zemlja na svijetu. Puno sam čitala o njoj. Znaš, kad sam bila mala, htjela sam pobjeći od kuće i ondje biti misionarka.
 On se nasmiješi i pruži ruku pa me čupne za kosu. (Barem si ti tu, pa je lakše. Čupaj samo.)
 
   Mogu podnijeti, da… ali je teško podnosim, kao i većina ljudi koji se smatraju tek običnim smrtnicima. Samoću, da. Zato, kroz godine prakse, izvještih se u pronalaženju okidača kojom bih je u pokušaju usmrćivanja, barem onesposobila  kad mi počne prijetiti. (U slikama je ona obično neka žgoljavica s dugim rahitičnim prstima i izgriženim noktima koje pruža prema mom grkljanu, oko očiju, poput Amy, našminkana crnom olovkom, slavodobitnog podsmijeha, a ja je dočekujem spremno u garycooperovskom podnevnom stavu). Ponekad dođem u situaciju da je pomalo nejasno koga ubijam tim okidačima. Nju ili sebe, who cares?
   Ne mogu je osobito podnijeti ovako navečer, u hladnoći veljače (u bilo kakvoj hladnoći), kad ih nema, kad nema nikoga kao što  nikog-onog kojega bi trebalo biti-nema u krležijanskoj čežnji, a čežnja je jaka.
   U komparativ se pretače posljednji pridjev kad se osjeća teret zida koji se nenadano ispriječio, čuđenje nad nezasluženim koracima odmicanja a usne tek što ne postaviše zamku.
   Ti, Dario, to ne razumiješ. Valjda ti zato i govorim. Vjerojatno i ne trebam čuti odgovore, pitanja, ponajmanje osude a ni utjehe ne vrijede (ti ionako, s godinu i sitno, ne znaš govoriti).  
Trebam čuti zvuk nečijeg slušanja. Fikreta ipak nije došetala pa…
    Večeras, ti si moj konobar, jer drugog nemam.
    Večeras sam ja ta jebena stranka s ove strane šanka. Sorry, iskorištavam te, ali život je takav.
    Kužiš me sad? Ne?
    Mda. Mlad si, sam ćeš već naučiti.
 
 
(Niz sličica u pustoj Bucinoj birtiji: drveni šank s odgovarajućom osobom i pripadajućom rečenicom: Pelin bez piva, molim. I dok konobar uzima sjajnu čašu, vrata otvaraju  rahitične ruke.
Okidač zakazao.) 


   
augustin @ 23:22 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 13, 2008

(Pomislio bi čovjek... Ne. 
 Povjeruje on u to da kad u sebi načini rez imaginarnim nožem  odlučnosti, 
ono odbačeno se uništi kao što se uništava rak koji prijeti zavladati zdravim ostatkom, 
a  one rane koje ostaju zacijele nakon nekog vremena. Optimistično  misli da ožiljak, da trag neće vidjeti nitko .
Ja ne vjerujem u to.
Ovo je ono što se događa s nama poslije reza.)




augustin @ 22:03 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, veljača 9, 2008



augustin @ 22:30 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 7, 2008

Da barem ja imam svoju Fikretu.
Ali nemam.
Da je imam, ovako bih joj rekla:

Fikreta, između mene i 
dna
još samo
ti 
stojiš, Fikreta.
(Možda bi trebalo da se sklonim otuda i da
počnem iz početka?)

Da.
U lošoj formi sam
i zato te želim tu kraj sebe.
Došetaj.



(Ne leti bez mene na jug,
moli te drug.)




augustin @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, veljača 1, 2008





augustin @ 22:21 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.