za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog - ožujak 2007
petak, ožujak 30, 2007

zabrinuto pita mali  Ranko, lipo ime ćaćino, jer u njegovo je vrijeme snijega bilo ohohooo! (i vukova, eee, što je-je!)
Ne znam, sinko,što će biti, al  u moje dvorište pao zeru u siječnju mjesecu, tek da pri odlasku na posao mobitelom uslikam i sačuvam za buduće generacije sjećanje na taj snježni dan. 


                                            

P.S. = Ranko, a i proljeće me iznevjeri, eh...






augustin @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 27, 2007
sklapa  ruke u nemiru pokušava  smiriti drhtanje koje mu obuzelo  izubijano  tijelo
vidim kako mu se oči u panici šire i  kako suznim  pogledom naglo prelazi po prostoru iznad sebe tražeći neko uporište za koje će se uspjeti uhvatiti i smiriti
gdje mi je sin  recite, gdje mi je sin?
i leži ostavljen sam na sred hodnika hitnog bolničkog prijema ko na napuštenom brodu usred pučine dok čistačica u plavim papučama partvišem čisti blato otpalo s njegovih cipela, i miče taj njegov krevet kao da je prazan kao da ga u njemu nema
gdje mi je sin?
ona ne odgovara ona radi svoj posao svi rade svoj posao muče svoju muku brinu svoje brige svi šute svi se pogledavaju i odmah bježe pogledima na vrhove svojih cipela ili gledaju u  te dragocjene papire dijagnoze recepte i nalaze krvi
čekaju svoj red
znate li gdje mi je dijete…  je li mali dobro?
i nitko riječ da kaže
i gledam u njega ko hipnotizirana nit da se pomaknem  k vragu ko kamen sam a osjećam da bih se trebala ustati  otići do njega  ruke mu te nemirne  smiriti    utješiti
nemojte sad brinuti, vaš  sin je dobro, ma bit će sve u redu
smirite se
a   ja se ne dižem  a  ja ga ne tješim  a  ja
ne govorim ništa
Bože, što mi je sa sinom?
prašnjav i omamljen dezorijentiran izgubljen od bolova  krvavog čela , ponavlja isto pitanje 
zar nema nikoga tko će mu reći
i svi šute
recite nešto
tako je odvratno tiho
neljudi
zašto šutite
zašto šutim
plačni se glas polako utišava kosti lica s boli se pomiču 
on moli 
on moli
vidim mu drhtave usne prebiru riječi neke molitve sklapa očajne ruke  isprepliće i gotovo da osjećam bol dok  stišće zglobove prstiju  u tom zazivanju Onog koji je  izgubio sina
Bože, spasi mi dijete..

i nitko riječ da kaže
pogled uprt u te svijetlosive pločice bolničke blijede
svi šute
grlo mi se steže između očiju zatrnulo pred suze
osjetih mučninu u sebi
zar nitko neće reći
tako je odvratno tiho
tiho
 
i nitko riječ da kaže
 
i nitko riječ da kaže
 
 
 
 
 
augustin @ 22:41 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 25, 2007





jučer sam ih prvi put ove godine vidjela
kako  kruže  oko starih gnijezda -
napokon doma! :)







*( pišem i pamtim: 25.ožujka, nedjelja ) 




augustin @ 09:12 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, ožujak 23, 2007


daj , reci mi
 
kojom si to rukom danas
držala revolver
uperen u moju sljepoočnicu
(tu, vidi, tu  je ostao krug spržen optužbom)
 
je li to bila ona ruka
koju si slomila
kada te gurnuo niz stepenice?
 
ne
      nije ta
 
valjda bih osjetila
drhtaj
trzaj oklijevanja
ne
ovu ruku ne grize savjest
 
(vidi, krug je ostao  taman kao krv)
 
daj , reci mi
 
sjećaš li se da te ovaj obraz već branio
i šamar namijenjen tebi
pao je na njega
od ruke teške  ko
nadgrobna ploča
 
(pogledaj ga, još se žari udarcem )
 
reci sad,  
 
tko je s tvojih
bolnih usana
izgrebanih od preklinjanja
brisao ušutkane krikove
iznikle u krvi
 
 
da ti ja kažem?
hoćčuti?
 
 
Iako sam tvoja,
već si  davno
ispalila
taj hitac krivnje
u moje čelo
 
iako sam tvoja
ja nisam ti
 
mene ne možeš ubiti
 
 



augustin @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 21, 2007
                                       
                   
željom
odmakneš
koljena
na dlan mi
s bedara
padne cvijet
 
cvijet od poljupca
 
nebo se
zacrveni
iz meke oštrice dodira
 
 
u svijesti
u
 
 
nesvijesti
 
 
otkrit ćeš-
to krvare  krila anđela
 
ti si mu
ponos
slo
mi
la
 
                                                                         




                                                                                  
augustin @ 20:51 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
subota, ožujak 17, 2007





Probudila sam se mnogo ranije, no do maloprije nisam imala razloga ustati, a sad ih je već nekoliko..
Sunce je moja najmoćnija baterija,a ja danas trebam pokositi dvorište veličine seoskog nogometnog igrališta, 
spaliti grane od orezanih voćaka, 
ištijati i premjestiti ruže, posaditi hortenzije 
i  Flekici ofarbati kućicu, opegati tonu veša, 
no prije toga svega- odvrnuti radio na terasi do kraja i uživati u današnjem danu. 
Ako ste blizu,dođite pomoći:)





21,47 da onedjeljim ispričnicom:
(isprobavam izbjeć određeni anglizam zbog davidovića:)

krenem iščitavati, nadoknaditi propušteno, no ne ide
umorna sam i opet me oči peku (ovo bih mogla svako veče pisati),
istina je da jednostavno ne mogu naći
dovoljno slobodnog  vremena (vremena uopće!)
 da bih kvalitetno (onak po školski, kako ja znam) 
čitala blogove, komentirala, ocjenjivala
(ups! oprostite, profesionalna deformacija),
a imam i par nedovršenih knjiga (zakasnine se već gomilaju!)
Još uvijek se odupirem ideji da dodam na ovaj naslov bloga riječ- vikendom
jer mi se sve čini da će se i to prorijediti.
(izbjegavam konačne odluke)
Ispričavam se što se ne odazivam na kavu, 
i ne obećavam ništa, osim da vas neću zaboraviti,
barem do nedjelje:))
a  dalje- bumo videli, rekli su slepci!

I hvala Vam, krasna ste publika, priznajem!


 

augustin @ 07:34 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 11, 2007
Upućujem ga zajedno sa čestitkama i dobrim namjerama svim novopečenim roditeljima (a vidim da ih ima, neka, neka!), a onima  koji su to prošli neka se samo nasmiju svom vlastitom iskustvu.
  
      Kada ne držite djecu na oku, recimo, krenete čitati blogove, malo uzet vremena za sebe i odjednom ostanete začuđeni tišinom, 
       nemojte NIKAKO naivno  pomisliti kako su dobri i kako se vjerojatno samo lijepo igraju svojim igračkama!
      NE nasjedajte ni za živu glavu!!
      Čim osjetite da je previše tiho, TRČITE, SPAŠAVAJTE ŠTO SE SPASITI DA jer inače biste na tepihu dnevnog boravka mogli nagaziti na nekoliko kubika zemlje (aj, dobro, malo pretjerujem, koji kubik manje) koju su povadili iz lonaca sa cvijećem da bi mogli provozati i isprobati  svoje nove traktore!!
Uh, bolje da se držim olovke i papira pa tako i njih na dometu očinjeg vida!

A da mali Ranko živi u današnje vrijeme, mislim da bi se izvrsno snašao u svijetu blogeranja (pri tom ne mislim na njegovu zadaću čuvanja ovaca!...hm... o tom pitanju bi se još dalo raspravljati)
  Večeras, samo za vas,stari i mladi- 
                                                  Vuk samotanjak (prijevod po mom Jurci).
 







augustin @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
petak, ožujak 9, 2007



(podravska magistrala, gore il dolje, lijevo i desno, plavo i zeleno)



(donjomiholjačka cesta bez stražara, od drvoreda jablana s obje strane ni jednog više )



(valpovačka obilaznica, šuma korijenjem utonula  u potopljeno tlo)



(osječka obilaznica s višnjevačke strane)


(Jurin prvi autorski rad, modeli- brat i jablani na čepinskoj cesti)



(osječka obilaznica , Josipovac, ti reče: oblaci su hrabri kad se protive suncu)



(dan počiva nad našičkom obilaznicom)



... a novi je put već ucrtan,
u aprilu u Sombor varoš kad se zazeleni,
i u Novi Sad (iako ne obećava belu lađu)...
ma ionako neko vrijeme zaobilazim oko konačne odluke
bome, nije mi lako, al'
 bolje tako
da ja krenem polako





augustin @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 7, 2007

 




                           



Kad se osjećaš umorno i maleno
i u tvome oku zasjaje suze,
ja ću ih obrisati sve…
  Na tvojoj ću  strani biti
kad dođu teška vremena
 i ne nađeš li  ni jednog prijatelja-
poput mosta na uzburkanim vodama
tebi ću biti ja…
 
    Oprosti mi što ne mogu uvijek naći prave odgovore na sva tvoja neobična pitanja.
    Oprosti što se ponekad ponašam kao da ništa ne znaš, a do sada ti nisam rekla koliko sam puno  ja od tebe naučila.
    Oprosti mi što nisam uvijek nasmijana i što nekad zaboravim da si ti još uvijek dijete iako ćeš mi sada reći da si već dosta velik i da si jaaako snažan jer jedeš špinat kao Popaj, a kada još više narasteš bit ćeš jak poput  Supermena i letjeti ispod oblaka.
    Oprosti što te uvijek ne slušam pozorno i što umjesto tebe druge stvari stavljam na važnije mjesto.
   Oprosti što ti nekad dosađujem pitanjem:
Koliko me voliš?
A znam da ćeš mi odgovoriti: Pa, mama! Znaš već- do suuuunca!
 Joj, Jure, zar tako daleko?? I čuditi se koliko je to puno i kako nitko ne voli svoju mamu kao ti mene.
    Oprosti što te gnjavim  da idemo plesati čim čujem neku lijepu melodiju, ma znaš koliko mama voli plesati, a  ti, ti  si moj najbolji plesni partner od prvoga dana svoga života, evo, već pet godina.
   Oprosti mi što ću  te još malo buditi ovako rano jer moraš u vrtić i što ti kradem taj najslađi dio sna, ali znaj da prije buđenja, u tišini vaše plave sobe, gledam tebe i tvoga brata kako spavate sigurni u svome krevetu i svako jutro, poput ovoga, osjetim kako mora da sam baš ja najsretnija osoba na svijetu jer imam vas dvojicu uz sebe.
 
Jurice, sretan ti rođendan, veliko malo moje dijete…
 
Samo plovi,
plovi bez brige,
tvoje vrijeme sada sja
i svi tvoji snovi s tobom su na putu…
ako ne možeš naći prijatelja,
 stojim odmah iza tebe-
poput mosta na uzburkanim vodama,
tebi ću biti ja…

 

augustin @ 05:50 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
subota, ožujak 3, 2007
kava je gorka,
a ja idem po šećer.




augustin @ 08:03 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 1, 2007






(ništa me ne brine)


augustin @ 21:10 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.