za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog - svibanj 2007
subota, svibanj 26, 2007






znam da razumiješ.







augustin @ 22:23 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, svibanj 18, 2007

-Vaše ime i prezime?
-Moje ime i prezime…
-Datum rođenja?
-Datum rođenja…
-Adresa? Broj telefona, može mobilnog.
-Adresa i broj mobitela…
-Molim vas, potpišite se ovdje i ovdje.
Potpisujem ondje i ondje.
-Sad uzmite ovu bočicu i vašu prijavnicu i idite tamo do sestre da vam izvadi krv. Hvala vam.
-Hvala vama, djevojke.
 
-Dignite rukav, molim vas. Bit će začas gotovo…Evo.. No, što je sad? Krenula krv pa stala, hm…
-Ma ima krvi u meni, vjerujte mi, nisu mi u školi baš sve popili.
-Sigurno imate nizak tlak, jel da?
-Ma da, imam, skoro da ode u minus.
-Evo, krenulo.. Doobro! Otpustite šaku. Sad stavite tu vatu, zalijepit ćemo je, takoc…Eto, to je to, hvala vam…Je l' vam dobro gospođo? Gospođo?!
 
 
…sve je lako kad si mlad  lakše okrećeš leđa sreći baš te briga s kim ćeš leći krv i suze mogu teći…
Stihovi  pjesme nižu se sjećanjem kroz glazbu koja je lepršala zrakom. Osjećam umor. Opuštenost tijela. Tako je ugodno ležati. Polagano otvaram oči, teško je…  Kroz trepavice  nazirem kako se lišće u vrhovima lipa svjetluca i bjelasa na vjetru. Lebdim. Zujanje se utišava. Počinjem shvaćati što mi se dogodilo. Glasovi koje ne raspoznajem bivaju sve čišći i artikuliraniji, izvlače se u rečenice kroz kaos u mojoj glavi (Je li to moja glava uopće, ne znam, ali jako je teška.)

-Pustite je neka leži. Barem da i ovaj krevet nečemu posluži.
Polako uspijevam izgovoriti:
-Nemojte mi reći… da vam do sad još nitko… nije pao u nesvijest prije mene…
-Pa i nije, znate. Vi ste osvojili prvo mjesto! Ne brinite, zato ćemo vam darovati medalju za hrabrost! 
Čestitamo!


                                                                          

-Da hrabrost… to se samo meni može dogoditi. Ali neka… uopće mi nije žao što sam pala u nesvijest  tu pred svima radi ovako dobrog razloga. I opet ću , ako treba.
 
Zaključim ja, i nakon odobrenog otpusta, s okačenim bedžom na jakni, odgegam se s noge na nogu do prve slastičarnice pojesti sladoled od lješnjaka u njeno ime.

 
 
 
augustin @ 22:03 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 17, 2007

Slušamo Cowboy Junkiese (još jedna u nizu najdražih  uspavanki)



 i uspavljujemo jedno drugo pred računalom
ljuljajući se lijevo-desno na okretajućoj stolici. Cijeli se oslonio na moju lijevu ruku i rame 
(tako dok ova trne, tipkam desnom, ali ide, polako, možda i nakucam do ponoći!  ).


Danas poslijepodne smo u šumi tražili i, nakon duge potrage bespućima Papuka
našli i obrali točno 140 cvjetova bazge (ni manje ni više za 15 litara soka, po receptu). 




Na livadama je trava toliko visoka da se nije ni vidio iz nje i stalno se spoticao,
 pa sam ga morala nositi "prnjeca" (na leđima),
a Juri je samo virila glava. 




Pored polja pšenice smo samo prošetali jer tuđe usjeve nije lijepo gaziti.







Na njihov smo zahtjev  (da zahtjev!) sa sobom vodili i Bibu,  
iako sam poslije požalila jer sam ih jedva pohvatala.




Jedan divan dan je iza nas.
Eto, zaspao je (čini se čvrsto jer duboko diše). Idem ga staviti u krevet.
 A ja idem ispravljati školeske zadaće i šestašima ZOT-ove.
Laka vam noć.
 




augustin @ 21:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 16, 2007


Prije nekoliko dana dok smo uživali u toplom predvečerju igrajući se u pješčaniku, kopajući žlicom kanale i praveći kolače, Jurica me pita:

- Mama, a kakve ti imaš oči?
-Paaaa, ne znam baš točno, neke muljave, žuto-smeđe-zelene, što ja znam. 
-A-ha...
Uzdahne razočarano.
-Što je? Zašto me to  pitaš?
-Pa ja sam tebi nacrtao baš zelene oči...
-Ma neka si! Nema problema, Jure. Mama bi baš voljela imati zelene oči i da znaš, meni su se uvijek sviđali frajeri koji su imali zelene oči, baš ovakve kao što imaš ti.
-Onda dobro, mama. 
Vidjeh mu olakšanje na licu dok se opet zaigrao  sa bracom.

Od kad mi je rekao da me crta,  jedva sam dočekala današnji dan da, na priredbi koju je njegova vrtićka skupina priredila povodom Majčinog dana, vidim i svoj prvi portret.
Taa-daaa-ista ja! 



                                                            

          (Ne znam  kad me samo vidio da nosim ovolike i još k tome crvene naušnice?!) :)


augustin @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 14, 2007




     


     Prije nego se odem izvaliti gore u krevet da, nakon što ih izljubim i ušuškam, skon
čam snom još jedan naporan i dug dan, ugasim teve i ribicama svjetlo u akvariju (na rib/pskom im poželim laku noć), mačka potjeram van, pogledam u dvorištu umirenu  situaciju i zvijezda sjajnih na nebu konstelaciju (ima li koji ježić da šeta, Mjesec je na starom mjestu), zaključam vrata, dečkima priredim robu za vrtić, odvučem se  u kuhinju i za jutarnju kavu pripremim džezvu i dvije šalice (kuha je k'o se da nagovoriti da prije ustane: aj ti, ne- aj ti!), pogledam u sudoper i uzdahnem od muke pri pogledu (a mrak mi padne na očinji vid) na neoprane   tanjure od večere, žlice velike i jednu malu, crvenu plastičnu čašu, tri šolje od popodnevne kave sa svekrvom i susjedom  (još soc u njima, a i džezvu treba  još oribati) i  pomislim kako mi je u životu stvarno malo toga mrsko učiniti kao što je prati suđe navečer prije spavanja.


     Iako sam potpuno svjesna da je to bolje učiniti odmah jer to svakako moram učiniti (svejedno će me dočekati ujutro), mrzim taj čin. Prije bih sama samcata  vlastitim rukama premetala vodovodne cijevi po žarkom suncu na Pelješcu, nego prije spavanja prala suđe. Prije i bih, ali svejedno iako nevoljko (i obratno) to učinim (operem suđe, je l').
    Žureći se leći i ljutita na samu sebe (što nisi odmah oprala, blesačo? eto ti sad na!), umorna i zbog toga aljkava, već drugi tanjur mi sklizne iz  mokrih ruku i razbije se, ooooode!…No krasno!, pomislim u sebi i odvalim sočno bez zadrške:
 
   -Da ti jebem sunac žarani i meni i poslu!!! 
 
   Zagrmi moja psovka kroz tišinu kuće, a ja u toj odlučnoj ljutnji, pod temperaturom od živčanosti, i prije nego ću pokupiti ostatke tanjura, odjednom zastanem kao da me netko u tome  naglo, a u isto vrijeme nekako blago prekinuo i tako k'o rukom odnio svu tu ljutnju.      
    Te me naglas izgovorene riječi odmah presjekoše. Rukama se uhvatim za rub sudopera a trnci neke nostalgične dragosti prođoše me pri pomisli: Bože, nisam godinama čula tu psovku. Osjećaj koji me odmah odobrovoljio zaveze mi tijelom, čudesan, sjetan, kako nisam sama u toj kuhinji. S tim je riječima iz sjećanja svratio netko drag. Tup udarac sred grudi i  srce mi se odmah stisne od nedostajanja. Dok mi je glavom još odzvanjala ta psovka koju ja do sada nisam nikada upotrijebila, učini mi se da je on tu, ovdje sa mnom kao da je stvaran, od krvi i mesa, jer… samo bi on tako  žestoko znao opsovati kad mu posao ne bi išao od ruke, ne mareći jesu li u blizini djeca ili baka.
  
 -Čerka, (začujem glas iza svojih leđa, na rastegnuto «e» sklopim oči, zamišljam staro njegovo drago lice, vidim mu oči i čupave obrve)… ma pusti sad to… Aj ti lezi, a ranjike i sutra stigneš oprat. Slušaj svog dedu…
 
 
 
 
A ja te, deda, vidiš, nisam poslušala.
Svaki taj komadić razbijenog tanjura pokupila sam šutke, bez mrmljanja. Oprala sve suđe, i čašu i preostale tanjure, i šalice i žlice. Obrisala i stavila na mjesto.
Bez ljutnje, bez žurbe, i iako bez tebe, s tobom u mislima sa smiješkom na usnama.  
(…)
 




augustin @ 23:25 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 13, 2007

iako imam svijet otvoren za poglede,

otvoren za trčanje

večeras  mi treba soba da  primi

petnaest hiljada ljudi



sa dignutim čašama,


kao potpuni, i ne kao stranci

sa staklom u očima u grudima na licima

 

 al' …

ne boj se,

nisi sam  (na ulici),

ima i drugih nego ti

koji (ne)poznati od tebe žive tvojim životom…

jer mi smo  svi prešli iste putove u mraku

mi smo svi jednako lutali u znaku

traženja


A budući da  nemam šampanjac, u svakoj dignutoj čaši nek bude mlijeko! 


                                                                                                        

 

 

 





augustin @ 22:52 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, svibanj 12, 2007




augustin @ 17:07 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 10, 2007
...e da,
 valjalo bi napisati nešto u vašem stilu, meni bliskom, al ne znam baš, pa ću ovako ofrlje, i  mislim si, možda će bit dovoljno reći - bog te molovo, da  samo znate kako mi je drago što vas je  iz Lužana preko Duzluka okolonaokolni put ipak doveo na kavu, dvije kugle sladoleda i par-nepar dobrih priča.
  Šteta samo što se  nema dovoljno i tog relativnog  vremena za toliko dobrih riječi koje imate, a ja bih tako rado slušala.
  Eh, samo da je još pitam jel joj se štucalo.
 
(a pišem i pamtim:
1. ne opterećivati se ciljem
2. drugi put treba opaliti šamar negativnim vibracijama i ostaviti ih tamo odakle su potekle i onome ko ih šalje)
 
                                                                  

augustin @ 09:27 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, svibanj 5, 2007






Znate već  tu pjesmu, je l'? 

Iz nje izvire dobar osjećaj, nekakav neustrašiv poriv da nikad ne skinete nogu s gasa i ne stanete na svome putu. Samo vozi, Miško! Baš me neki dan moj dragi prijatelj  take_it_easy počastio njome povodom svoga blogđendana:) Hvala ti.

Ali, što je time pjesnik htio reći? (Pjesnik nijesam, samo parafriziram.)

Prije sat vremena nisam baš bila na  cesti za pakao već u paklu na cesti.
Paklenom pljusku, bolje reći. (Metaforu, molim, shvatiti doslovno).

                                             
                                                (oriđiđi snimke s autentičnog mjesta zbivanja)


Jurca i ja smo ipak sretno  došli  kući. Jedva jedvice. Dvadesetak na sat. Kiša je toliko pljuštala, lila, slijevala se i tekla po autu da sam jedva vozila (ali, gušt nije izostao mada mi je nos bio zalijepljen za staklo nad volanom da ne bi morebit u kanalu završili). 
Iako se bojao grmljavine i munja (na mamu je),  sad čvrsto spava, umorno mamino, uspavalo ga gledanje u brisače…


                                         
                                                  (poza- misleća, predsanjajuća)





'Ajde stara i ti (nu, gle nje-kome ti stara?!), diž' se, dosta za danas, a budući da Mata uspavljuje svoju baku, možeš se sutra ujutro komotno  raspištoljiti i spaaavati čak do pola 8 (ah, što ćete, neka unutarnja vekerica je neuništiva koliko je god puta prokleli!)






 

augustin @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, svibanj 4, 2007
Bok!
Evo (joj, kak me sekira kad tako započinjem), kad me već kiša dobrano nakvasila i potjerala sa ranča i prije nego krenem čitati Jutarnji da vidim što se događa u svijetu i šire,  da napišem par slovaca onako bez posebnog povoda, tek toliko da razradim prste tipkače i da okrenem misli na usustavljivanje istih:)
Dobila sam laganu upalu bubrega (do sada nisam znala ni gdje se točno nalaze, sad želim da ih nemam), nos mi se "proljetno pročišćava", usne me sve peku i boli me glava, a sve zato jer  sunce me zeznulo i navuklo van, odmah sam se zaletila pa mam uljetila dok  klečim nad kamenjarom a leđa gola, barem sam dobila lijepu nadničarsku riljavu boju (kakvi solariji!ma!)
Na ranču nam fali radnika (zato ja uskačem), vrijeme je od "zemaljskih" radova a nitko neće raditi,ni traktor ne znaju voziti, to je strašno! Ovaj  zadnji (ne)radnik, tvoj imenjak, otišao nakon mjesec dana jerbo ga je D. kritikovo da ne smije pušiti dok radi, e koja  mimoza!! briga njega što je štala puna slame.. ma,da nije žalosno, bilo bi smiješno. Toliko nazaposlenih, nnitko neće raditi, a mislim si ja i što bi, kad prima socijalu i natrpa si par komada djece pa dobije za njih lovu od države, metne prst u uvo , začiburi koju i gleda u zvijezde..
uglavnom, jel, pitaš jel nedostatak vremena uzrok nepisanja bloga, a i je i nije. Vremena imam samo za mojima namiriti osnovne životne potrebe   i zadovoljiti one svoje što se tiču hrane. Za leđima mi na kauču leži petnaestak lektira (ovako ovlaš pogledano), sređujem školske novine jer će uskor i Dan škole, pripremam jedan igrokaz i monolog (ne recitaciju), tješim se samo pogledom na kalendar jer koliko vidim, još samo mjesec i po dana pa zbogom školo! (znaš onu foru da učitelji vole svoj posao zbog  tri razloga-lipnja, srpnja, kolovoza. da, istina je!:)
onda bacam u zrak svaki intelektualni napor i skupljam ubode komaraca i uživam u  našoj vukojebini:)
e da, sad se muvaju oko mene, slikali su vodenim bojama pa mi nose da vidim:) da se pofalim, Mata se odvikava od pelena i mogu reći, izvrsno mu ide, sam si skine gaće i kaže onako sav blažen i radostan: ooohhhoooo!!:)
možda od nekupljenih pelena ušparam za .. hm, ma, ništa mi ne treba ustvari
što još? da ne završim sa eto, putovanje u Novi Sad smo odgodili, to mi jedino žao, osobito jer sam se živa pojela kad sam shva6tila da sam izgubila putovnicu pa sam prolazila procedure prijavljivanja nestanka iste ko da sam najgori državni neprijatelj, i onda kad sam napokon dobila novu, put je odgođen, uh:(
krc! leđa
idem ih spremiti na spavanac,
it's been nice talking to you
pozdravljam!:)


P.S.= ma vid mene nepristojne! 
 Ja se razbrljala pa zaboravih priupitat kako si ti, život, kuća i okolokućnica?
 čuvaj se i paz na se!
sa štovanjem, Ona iz Maila Gornjeg 



augustin @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.