za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog - lipanj 2006
petak, lipanj 30, 2006



Ovo je jezero na obližnjem Jankovcu koji se nalazi na Papuku, slikala sam negdje u ožujku,  a ovdje je stavljam da vam malo osvježim dan i da malo skrenem misli sa mora ( na koje ne idem, btw:)
pozdrav svima koji će ovo ljeto ostati u vrućini svoga doma:)


augustin @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 29, 2006

Jutros  sam oko pola 8, dok sam,  vozeći se autom, razmišljala kome ću se uvaliti na jutarnju  kavu, jednostavno  i iznenada odustala od svega,  ma baš onako ko iz inata, odustala od ljudi, kumova, prijateljica, mame i susjeda,i produžila magistralom  na ergelu arapskih konja kojih petnaestak minuta od grada...
       Nekoliko je kobila sa ždrebadima već  paslo travu u koralu, a ja sam se popela na vodoravno sklepanu drvenu ogradu koja je još bila vlažna od rose i promatrala ih nekoliko minuta  uživajući u njihovom društvu i nadajući se da ih ne ometam u njihovom doručku na travi...
       One me već poznaju jer sam i prije navraćala s djecom, neke su samo  znatiželjno podigle glavu nekoliko puta tako da bi im  griva pala na snažan vrat i zafrktale bi širokim nosnicama...nekako poput pozdrava, a ja bih se samo nasmiješila...željela sam ih pomilovati po gustoj dlaci, uvijek je onako oštra i masna pod prstima, ali, na moju žalost, nisu mi došle na dohvat moga dlana...zato sam ih , kao i prije, uhvatila svojim  i okom kamere...i upisala se u školu jahanja:)
...ovo će biti početak jednog divnog prijateljstva...





"U pogledima nijeme životinje ima rječitosti koju razumije mudračeva duša " (indijski pjesnik)

augustin @ 20:52 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare





augustin @ 14:46 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, lipanj 28, 2006



augustin @ 19:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare





       Mislim na tebe, deda, sjećam se , dok sam odrastala s tobom i bakom, kako si me često puta čim bi zora svanula, svanula, poljupcem usanjanu budio: „Hajde, mišiću“, tako si me zvao,“idemo pecat ribe, biće bakinog fiša, eej…!“
Sjećam se, deda, kako smo selom išli, prije mise zornice, čuo se život u dvorištima, zapinjala o svoj štap, komšije bi nas, spremajući se na njive brati papriku i duhan, pozdravljali s „Faljen Isus“, a mi bismo im pobožno odgovarali „Navjeke faljen!“…ponosno bih digla glavu, čvrsto te uhvatila za ruku… „To je moj deda!“
      Sjećam se, deda, kako bi u tim buđenjima ljetnog dana imali svečanost za sebe, kao najbolji prijatelji, sjedili bismo na čamcu na rukavcu stare Drave, i dok bi strpljivo čekali da riba zagrize, slušala sam te širom otvorenih očiju kakav si berdaš bio, nadaleko poznat, kako si bećarski jako ljubio, rakiju dobru pio, konje tjerao po sokaku…sjećam se kako je voda lagano i smireno tekla, udarajući o bokove našega čamca kao da za nju vrijeme ne postoji…
      Al, najviše se sjećam, rekao si:“Marija,mišiću, tebe najviše od sviju volim, al, čerka, nemoj nikom kazat!“…eh, deda moj, bila sam tada najsretnije dijete na svijetu, naš je čamac postao središtem cijeloga svemira, gnijezdo sigurnosti i jedino utočište u kojemu nisam osjećala samoću, ni sudbinu ostavljenog djeteta…mogla sam sunce zagrliti onako mala, e, znao si to, deda, kad bih te zagrlila,a ti bi se osmjehnuo djedovski, roditeljski, zaštitnički…
     Sjećam se kako bi svaku malenu ribu pustili natrag u vodu jer si govorio da je greota takvo maleno Božje stvorenje ne pustiti da odraste kad je On već dao da živi u našoj ljepotici Dravi.

     Nisam, deda, plakala kada sam bacila šaku pjeskovite dravske zemlje u tvoj grob, na tvoj lijes,drveni čamac na rijeci koja te odvela daleko od mene, nisam plakala ni godinama poslije, ali sada, iznenađena bolnom spoznajom da te više nema, sada bih mogla… i znaš, deda, ljuta sam… na tebe,da, ljuta što si me ostavio samu , što Drava uporno teče i bez tebe, što je naš čamac već davno istrunuo na njezinim obalama, što sam bez tebe čovjek postala i odrasla baš kao i one malene ribe koje su narasle, a mi ih nismo upecali…



augustin @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
augustin @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 27, 2006
107,4 Mhz, Gradski radio  (naš radio)… „jer postoji ona u danima mojim
                                                                          I magiju ima u očima svojim
                                                                          Čuvam je u duši i u mislima, 
                                                                          Uvijek je u mojim snovima..“

(…a baš sam tu pjesmu mjesecima tražila, fala, ekipa..) 

       Jutarnji zadaci precrtani na rasporedu, obavljena ruta jaslice, vrtić, pekara, „Dobro jutro“ njoj, njemu, njima, cijelom malom užurbanom gradu…mahanje s osmijehom poznatim licima u autu, skupljanje igračaka po dvorištu, rosa je velika, fino mi hladi tabane, nagacam usput po otpalim višnjama, pelargonije na balkonima polivene, mačak si donio miša za doručak, u vazi sa suhim cvijećem nađem vodu koju Jura uporno usipava jer mu nije jasno kako cvijeće može bez vode živjeti, i neka, ostavit ću ovaj put…sobe otvorenih prozora, izgrljenih jastuka i pozdrav Mađi u daljini, Aršanju, Dravi koja teče negdje uz šumu…
  i…dobrojutro, ljubavi, iako si već davno otišao raditi…(na obrazu leži poljubac)

      Ništa mi se ne radi… savjet dana za Vage: ne slušajte savjete, izložba likovnog kluba, obavijest o autobusnim linijama Pula-Poreč-Rovinj… kava, cigareta, terasa s pogledom na ulicu, zvukovi rijetkih automobila, dašak vjetra sa Brežića za leđima dok se lastavica meškolji na telefonskom kablu, zeleni vinogradi milovani dlanom ljetnog sunca …
      „Susjeda, jeste kupili kruh, idem do grada, pa ako treba..“ 
      „Ne hvala, jesam već“
, i osmijeh… 

      Volim te jutarnja dobra raspoloženja, a još od jučer osjećam se svemogućom, nepobjedivom, hvatali smo sinoć krijesnice po travnjaku, kao da su zvjezdice pale sa neba pa se igraju s djecom…tako su nam bile blizu…

Dobrojutro, grade i daleki prijatelji… 

  (
hajde, mala,  popij sad kavu u miru...:)
augustin @ 08:05 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 26, 2006


Ma lako je za Bambija, ali ja ovo moram pokositi!!!:)))
augustin @ 20:55 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare


al, kako stvari stoje, više on sa mnom:)))
augustin @ 11:31 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 25, 2006

    Znate onaj iznenadan zagonetan osjećaj, misao na neku dragu osobu koju niste dugo čuli, i onda odlučite kako ćete je u toku dana nazvati, samo onako, da je pitate kako je i neka zna da je niste zaboravili, da mislite na nju, neka se ne ljuti..ali.. eto, posao, djeca, vrijeme koje leti dan za danom…vi ne nazovete, zaboravite…
   I dok tako mislite:“Evo, sad ću nazvati, samo malo.. dok ovo, ono“, zvuk telefona probija se kroz buku usisavača, javite se i čujete glas upravo te osobe o kojoj razmišljate.
Nekako sam se u sebi zapitala zašto je baš danas nazvala, čudno je to, ali nisam htjela ništa reći o namjeri da je nazovem…I sve onako, srdačno, prijateljski, kako već dugo odgađani razgovori teku.
“Kako si? Kako klinci? Posao? Ima li što novog?“
   I bla po bla, nebitne teme, odjednom osjetim da je zašutjela, da želi nešto reći.. šutjela je, pitam zabrinuto je li sve u redu…

„Ja sam se zaljubila… „

   Ona je lijepa žena sa tridesetak godina na licu, obrazovana, deset godina u braku, njezin cijeli svijet je njeno predivno bistro dijete koje boluje od cerebralne paralize… već šest godina raspored njenih obaveza, slobodnog vremena, dana i noći, ispunjen je fizikalnim vježbama, lijekovima, operacijama, terapijskim jahanjem, plivanjem, tvrdoglavim hranjenjem, putovanjima po raznim toplicama, bolnicama…ali, iako ponekad u noći zaplače od iznemoglosti i boli, samo se sjeti da on ima samo nju, i ide dalje jer sutra je novi dan.
   S mužem nije spavala već par godina, prešutni dogovor „samo smo prijatelji“, od kad se dijete rodilo, on se udaljavao sve više, stalno pronalazi izgovor da radi cijeli dan, da ga nema doma.Na sebi sve više osjeća rez samoće, sama je kao majka, a sama i kao žena.

    Slučajno, kako to biva, Njega je upoznala preko interneta, jedine njene veze sa ljudima koji nisu opterećeni njezinom svakodnevicom. Prije nekoliko mjeseci, sasvim bezazleno, pozivima, porukama, dopustila mu je da joj se približi kao ženi i eto… sada je sretna, posve sigurna u njegovu ljubav, on joj daje snagu za svaki novi dan, s njom je kad se igra s djetetom, uvijek s njom… al boji se… boji se njegovih riječi kojima je uzdiže zaljubljeno u nebesa(jer daaj, molim te, pa..) boji se njegovoga glasa koji joj cijele noći mazi iznemoglo tijelo, boji se sebe… i nazovi to „nove prilike“ da se opet osjeti voljenom, da bude kompletna žena, a ona voli, voli, ona ga voli…

      Padne mi na um, da joj kažem? „…sudbina je stara proverena kurva..“ , i što dalje? Grize se, savjest ju grize, dijete je tu, ona je udana, a on ..on joj nudi sve što ona treba, ona je sretna, želi ga jutrom pored sebe, želi ga kao žena, jutrom, noćima, svaki sekund svoga dana traži ga oko sebe.. 

    Ali, taj glupi, a sveprisutni, nemilosrdni - ali…

    Draga prijateljice, nisam znala kako ti odgovoriti, a dala sam ti stotinu odgovora jer na pitanje u kolikoj mjeri čovjek smije biti sebičan oduvijek je u meni stvaralo buru nedorečenih rečenica, zaiprotiv, ali, svejedno odgovor ipak neću znati…nikad. ..igraj naslijepo...



augustin @ 23:49 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, lipanj 24, 2006

(...  i ne preostaje mi ništa drugo nego da ovu noć dočekam   pjesmom)


Ne boj se! Nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! tvoje misli nisu samo tvoje! One u 
                         drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamtim da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki, i čisti,
kao djeca što  ne znaju još ni svojih imena.

(...)

(iz "Pobratimstvo lica u svemiru", T.Ujevića)


         

augustin @ 23:43 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
                                                                   za slimu i moje more:)
augustin @ 13:52 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
"mama, dizi se.."
haa?! ma, mate, daaaaj, upadaj...:)

...krmeljav srk kave u studentskoj dozi od 2 dcl...mmm.. pljuc! koji vrag?
                        neee, ne sipati narančin sok u maminu kavu, pec-pec!!
        (hm, neobičan okus jutra, ustvari... baš dobar, fala sine)

ajmo, smireno, zapali cigar(reklasamdaćuprestatikadkutijuispraznim: a-ha)

svježe je, gukanje golubova u duetu s lastavicama me privodi k danu....

imam i ja napokon  jedno 
                 dobro jutro za svijet
                                          ...napokon

...ništa mi ne će ovi dan pokvarit...
augustin @ 08:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, lipanj 23, 2006

Kad nemam o čemu misliti, slušam…
   
 ...slušam  kako mi se daljina, noseći  u svojoj utrobi još jednu oluju, približava s grmljavinom. Osjetim  u želucu iskonski, pećinski  strah koji se negdje u svijesti stapa sa radošću,željom, ludošću, neobjašnjiv osjećaj koji me širi u plućima kao da me razvlače najnježnije ruke.
 …zagrizem udisajem  tu svježinu  ostalu  u zraku od nedavnog pljuska i poželim riskirati sve, ušetati na neko žitno polje, livadu bez  međe  i dopustiti nebu koje zablješti na tren (pa  od oštre boli instinktivno zatvorim oči, iako se trudim da ne uspije u tome) da se tako gusto, tmurno, meko, nadvije nada mnom , da me obuzme, da grmi kroz mene glasom razbješnjenog boga, da ga prihvatim u toj njegovoj ljutnji i da se konačno  pomirim s njim…
  …još jedna oluja u noći zaleprša zavjesama kroz kuću, kucajući o limene prozorske pragove čujem kako zrnje zrelog žita  istječe iz šake na tvrdu zemlju, još jedna ljetna kiša ostavlja na prozorima svoje mokre  pečate u poljupcima svojih kapi…to mene… nebo ljubi.
 
augustin @ 23:23 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 22, 2006
1.
u stripu se tucaju
nacrtani ljudi, napisao je
plotun zagledan u porub tvoje haljine
učeći razigrane crve astronomiji
u staklenim kovčezima u proročanskim urnama
gdje miriše sol kadaver nema sjene samo
udaljene barke trepere u osunčanom
prosenciju oka
ispričao sam ti priču, operi me.
(D. Rešicki)
 
2.
… sretna što su se susrele, zora je  sad već odavno zamakla za s. oko i  nebo je nad njom  odredilo boju dana…sunce joj je napokon prostrlo boje na dlan… dok je  u plućima osjetila kako udiše morski zrak, u svijest mi se zabode misao  kako sam propustila nešto značajno u početku nečega što se zove danas.
(sl.) 
 
3.
 Britki zvuci s klavira D.Ellingtona lupaju u stijenke krvnih žila  lagano se obavijajući o mazne tonove trube . Nad njome, nošen dimom duhana, lebdi   blues života svakoga od nas.
 …ona pjeva… tužna i, sva u nekom iznenadnom trzaju sudbine, dugim prstima dohvaća to imaginarno lice, ona traži… očajava glasom u kojem joj se  oštro kidaju poljupci što ih je njima obožavao… love me or leave me, or let me be lonely…
…ona ljubi…nošena baladom o  samoći žene, iz njenih zatvorenih očiju smještaju se uspomene koje ne umiru nikad, pokušava ih  zgaziti svojim bosim nogama… mrvi ih  …lomi ,i,  krvare joj tabani,ali kroz prste, poput divlje guste trave, izrastaju još snažnije, ne, one ne mogu umrijeti … barem ne dok je ona živa. 
(za nju, B.Holiday)
 
 
augustin @ 17:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 21, 2006
Pripremite: kilo graška, glavicu luka, malo peršina, 3 žlice brašna, masti, 4 žlice kiselog vrhnja, sol i vode

  grašak stavi u posoljenu vodu dok ne omekša, pa načini zapršku od masti , brašna i luka, dodaj peršin, vode malo i prokuvaj, brate. E, u to stavi grašak, posoli, umiješaj kiselo vrhnje, i et na, gotovo za tili čas! otvori i bocu pive i  dobar tek!

viš, nij teško, ebo mikrovalnu:)


augustin @ 23:48 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 20, 2006
Neka   ga! Ma, definitivno odustajem pisati o njemu... k vrapcu, nisam ni znala kako je teško naći riječ za njega.. zahtjevno je pisati o mladome grašku... pisala, pa brisala, pa opet!! I odustajem!!
a on, evo gledam ga kako usamljeno stoji nasred tepiha, čeka uplašen da ga mnoštvo nožica ne nagazi i kaže mi:
daaaaaaj, napiši o meni nešto!!!

neću!
napiši kako si jutros hodala po  svojoj bašči bosih nogu...(voliš to, zar ne?)
i...napiši kako si psovala kad si vidjela korov po gredicama(e, da , to napiši!)

ma neeću!
napiši kako si klekla pred mene (eh, lijenosti!)i kako ti se zemlja zabadala u koljena
i napiši kako si prelomila moju čahuru, isula zrnje na ruku i 
napiši  kako si me sklopila u dlan dok ti se nisam utisnuo u žuljeve
(...., oprosti)
i napiši još kako si pod stopalom osjetila da je zemlja suha i tvrda i 
i kako si me  nježno prosula po njoj
daj , napiši kako si se zgrozila kada ti je pauk prošao blizu prstiju i kako si se  naglo povukla ruku

(ma, ne volim pauke..)
hej, napiši kako si  se obradovala kada si na listu propalog špinata ugledala djevojčicu-bubamaru i
kako si joj laaaagano dotakla točkice

(jel  ih bilo 5 ?)
možeš napisati i kako si osluškivala  kad su vrapci ispijali jutarnju kavu sa susjedovom trudnom ženom 
(moram joj odnijeti svoje trudničke haljine)
i kako si poludjela kada si u voćnjaku vidjela nove krtičnjake 

napiši kako te zagolicalo lišće krastavaca na koje si stala i 
napiši...napiši
    kako si se osjetila dijelom toga mozaika,
                   živom i prisutnom u svemu oko sebe
(to je za tebe bio svečani trenutak)

da,
i mogla bi napisati kako sam frcao po sobi dok si  me, kao slijepa, napipavala  u zdjeli, jer.. čitala si omiljene blogove i na  na mene  nisi obraćala pažnju...
i ...napiši kako te očarao Lein smiješak kada si vidjela njezino lice 
i da si  odmah pomislila na D. , i njegov  zagrljaj..

(....)
 i...daj, napiši... piši  nešto o meni



i sad.. kako da ne pišem o grašku...
 ah,  a možda jednom budem...
augustin @ 16:39 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
dsbhfhfpiwaenv jlhowPČDFJNAJKVIFPDWhjvjaJKHLSHDBLKMHSDFIHBJ
augustin @ 14:55 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 19, 2006

pitam se
koliko samu sebe smijem 
ispitivati o sebi
(i , gle, pitanje)
sjećati se
željeti nešto
i kao imati
koliko sebi dobro htjeti
(a ne povrijediti druge
al sebe, ma vrijedilo je!)
i..
 je li grijeh biti
sebičan
zahtjevan
htjeti naći sebe
i..
 biti sretan sam sa sobom.

kad sama nisam

koliko smijem reći 
istina o sebi 
(ako već nisu laži postale)
kad nemam krila više
 kad korijenje je jako
kad bojim se učinit onaj korak dalje

koliko sebe smijem upoznati
a da se ne uplašim sebe
i...
trebam li šutjeti o sebi
(kad želim se vrisnuti)
koliko, koliko smijem reći
a da budem ja
da ne ostanem na površini života
kad želim zaroniti u more svoje 
more moje
more
more
more sebe



augustin @ 21:59 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 18, 2006

Događa se to u jesenjoj noći, 
kada pada kestenje po asfaltu i
kada se čuju psi u daljini, i
kada se tako neopisivo javlja 
čežnja za nekim,
tko bi bio dobar, 
naš, bliz, intiman, drug, i
kome bi mogli da pišemo pismo.
Ispovijedili bismo mu 
sve što leži na nama.
Pismo bi mu pisali, a njega nema.
(Krleža)

(..i  nije jesen, i davno smo bili garavi od kestenja, al 'čežnja je ista,neopisiva i jaka, no njega nema...nema ga, k'o za vraga, i neće se javiti, a znam da me čuje... želim mu se ispovijediti jer me navikao da mu govorim sve,prokleta a voljena navika...a njega nema..ma  k vragu, i baš!)
...ma čut će me već:)))


augustin @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
jednom sam nekome dragom rekla jednu od  istina o sebi u kojoj se doista prepoznajem:
  
...od svih jutranjih romantičnih srcedrapajućih pjesama punih ljubavi, u kojima se dvoje ljubavnika bude i iznova vole, meni kao za inat, iako se borim ponekad protiv nje, uvijek dolazi na pamet ona od Čorbe:

           ..... dobrooo  jutrooo....   
            cele noći ti si forsirala konjak,
            jutro kvari sinoć započete veze,
            zorom si me šutnula ko posljednji dronjak,
            ja sam ti uz piće došao ko meze...
            
pjesma ništa posebno,  ustvari pomalo  gruba, a meni tako draga... al to sam  ja,...iako zaboravim ponekad...jer druga su vremena, a on je tu .
 i kada  dođe jutrom donesena, sad je pjevam s osmijehom i nostalgijom...


augustin @ 08:23 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, lipanj 17, 2006
(P.S. za gospodina Matka Peića: ne zamjerite!:)

  • brđanska rakija šljiiiva 6,00
  • auto-put Šamac-Sarajevo
  • fildžan viška u Doboju
  • ...iznad Tešnja zora sviće:)
  • zenica blues
  • okretanje zalutalog autobusa na pola zavoja i punoj crti
  • Sarajevo na dlanu sa Saraja
  • Baščaršija
  • susret sa sestrom Majom
  • dernek na Miljacki,
  • sarajevsko pivo
  • sarajevsko pivo
  • sarajevsko pivo
  • sarajevsko pivo
  • Tuzla, Modrac, Gradačac
  • zmaj od Bosne, ormašice
  •  

... i laagano, laagano... s merakom..
jer danas mogu ispisati samo stihove koji se smještaju u "riznice sjećanja" 

...poznat ćeš me i po mraku, po pjesmama i meraku, 
a ja tebe  po ljepoti što ne prolazi...

..kad sat zazvoni na kuli kraj Begove džamije...

..stižu me sjećanja na sva davna proljeća
i na naše poljupce tamo pokraj Miljacke...

...vino piju, nane, vino piju, nane, age Sarajlije..

... bilo kud da krenem, ja se tebi vraćam... Sarajevo, ljubavi moja..

i  sad :kavu, molim, tursku!!



augustin @ 12:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 14, 2006
   kako voljeti grad koji nikada nisam vidjela? 
(...crvena jabuka, vučko, ilidža, zabranjeno pušenje, sarajevski marlboro, miss sarajeva, baščaršija i  maja..)
  
   ali,  taj osjećaj radosti koji u meni budi ime toga grada, prijatelj koji me čeka da se upoznamo, ulice kojima ću napokon hodati, sve to me čini sretnom jer ispunit će mi se želja: grad me čeka da ga zagrlim...
  
sarajevo, ljubavi moja...

(sad zbogom, Bosno, odo ja u Sarajevo!):)
augustin @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare


(...prvi pozdrav jutra:
"sunce moje")

crvenom bojom  sunca
zid obojan rumenilom
i sasvim nježna zraka na licu
to je njegov osmijeh
soba ispunjena
  mislima 
ko niti paukove mreže stavljene na jastuk
("na granici vrata i kose")


augustin @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 13, 2006

dakle...:)
sjećanje za  početak..

4. godina faksa, povratak s fešte zelenom avenijom grada, nekako su uspavani prozori, ljudi dišu u buđenjima novoga dana...
pomalo glava boli, ma , loše vino, a što se može, jeftino je, nema se love za bolje, i neka, navikli smo na njega..

Idem na  obale Drave da me malo razbudi vjetar i hladnoća valova promatrajući  usput izloge knjižare ,odgonetavajući naslove (uh, glava!), ugledam u kutu , kao bačenu, džepno izdanje Ujevićevih izabranih pjesama, crnu malenu knjižicu, i prolete mi mamurnim umom slika njega kako skida šešir pred svojim prijateljima u zagrebačkoj gostionici, njegov djedovski srdačni osmijeh i pozdrav ... sjetim se  stihova utisnutih gimnazijskim lektirama:

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze,a jadikovke 
ublažit neće gorki san.


Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće nek te vije,
za let si, dušo, stvorena;
za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.


Bože!!! Ostadoh začuđena time što sam se ipak ukorijenila, a nisam to ni primijetila... kupila sam  crnu knjižicu, kupila sam stihove... ha, kupila sam stihove... oprosti mi, Augustine, al', hvala ti.. 
korijenje je još uvijek jako, ali krošnja moga života  još je uvijek puna vjetra... tek očekujem, priželjkujem pravu oluju da joj lomi grane...


augustin @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.