za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog - lipanj 2008
nedjelja, lipanj 29, 2008
Potraga se isplatila (četvrti put i Bog pomaže, a i veza u Šumariji)
Zajedno, ova dva hrasta imaju oko šestotinjak i više godina. 






Iako sam si obećala, nisam se mogla popeti na njih, jedva su stali u kadar.
To se zove veličina pred kojom ostaješ šutljiv i osjetiš se tako beznačajnim.






Da bih ga cijelog zagrlila, trebalo bi me biti šest.:)




E, kad se naslonite na njega cijelim tijelom, kad raširite ruke da ga pokušate zagrliti i ostanete tako nekoliko trenutaka, 
to je poseban osjećaj koji se ne zaboravlja.
Divni moji starci!

augustin @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 26, 2008
(Ostala si uvijek ista? Pa ne baš posve.)

Na svojem usputnom skloništu zapisao je pod mojim „imenom“: riječ po riječ. Istina. Malo me štrecnulo (podsjetilo, potaklo) pa evo, da ne zanemarim.
     Provučem se tu i tamo, sve rjeđe, s kojom riječju +fotka (radije), no to je samo da zavaram sebe da sam barem u nečemu dosljedna. U zadnje se vrijeme mučim tražeći malo volje i želje kako bih napisala nešto. A što bih i pisala? Ne, ne, muljaš, stara.. ne radi se o tome. Imala bih o čemu i komu pisati, o da… ali, lakše se osjećam, slobodnije, ako ne zapišem. Jesam, krenula sam nekoliko puta… odlupkam po par slovaca, i onda se ko topola preko ceste prevali pomisao: čemu? Ne želim neke stvari (koje uopće nemaju materijalnu bazu) stavljati ovako crno na bijelo pa da me poslije bodu u oči.
A možda nije ni vrijeme za takvo nešto.
     Sve sam u glavi ionako smislila, razriješila, otkačila, sredila, pronašla se, još bolje upoznala samu sebe. To se događa u onim noćima kad me san neće i kad sjedim u krevetu, s tjeskobom se borim (to je tako produktivan osjećaj), s odlukama o novim koracima i putovima (blablabla) dočekujem jutra, i - pobjednik sam. Zadovoljna sam.
 
Morebit da je ovo jedan od ispričnih tekstova. Zato brljam. (Bit će toga još.)


augustin @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 2, 2008


Teško ih je uhvatiti mirne, zato ja vrebam sa strane:)







Skitali se cijeli vikend. Od Zvečeva do Drave.
Uživali zajedno, učili o papučkom vulkanu, o jezerima, ratu, o otapanju snijega,
kako se Drava i Sava ulijevaju u Dunav, a on u daleko Crno more..



Slušali R.E.M. i šumske ptičice, 
smijali se mami kad su joj ribice u jezeru grickale stopalo, 
brćkali u mulju nekog dravskog rukavca jer je prehladna i previsoka za kupati se,
vozili se na motoriću, i...
i svašta još, nas troje zajedno.



augustin @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.