za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog
nedjelja, travanj 1, 2007




shvatila sam danas kako jako boli utrljana  sol na nikad zarasloj  rani i kako je ponekad  za vlastito dobro potrebno isplakati dušu do samog dna, kako se vatra koja razara još plamenije rasplamsa kad doliješ ulje na nju i da može biti od pomoći tupo buljenje u neku nepomičnu zamišljenu oazu bez misli... 
osjetila sam strašnu bespomoćnost u uzaludnom pokušavanju izvođenja stvari na čistac i  otkrila  kako postoje tereti prošlosti koje cijeli život nosite na  svojim leđima, ali ih ne možete  skinuti jer bi svakodnevica izgubila težinu smisla , a vi i  ionako  ostali pogrbljeni...
naučila sam slagati da sam dobro kad me pitaju kako sam, zavaravati  napisanim riječima i skrivati se prešućivanjem iza niza neizrečenih misli
pa ipak, koliko god se dugo taloženog tereta sručilo na mene u jednom trenu,  
još uvijek, i dok god dišem, mislim da sam jača i od same sebe

(...)


                                                    







augustin @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.