za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog
nedjelja, prosinac 14, 2008

Bila je to Europska avenija kojom smo kasnije te noći hodajući iscrpljeno s noge na nogu uspjele doći do stana, i bio je kolovoz i bio je Osijek jedne od onih zadnjih godina devedesetih. Nosila sam je dok su joj oči bile zatvorene držeći je za  laktove. Ruke su me jako boljele.

    Kad sam je neomeđeni dio vremena prije te noći izvukla iz Drave, nisam uspijevala shvatiti (tada ne, poslije sam znala) zašto se nije željela boriti sama sa sobom. Nisam je poznavala (i samu sam sebe tek upoznavala i prepoznavala u nekim bliskim ljudima), ali je dopustila (i pomogla mi) da se to dogodi, uz vrlo malo riječi: Što je tvoj jad veći, osmijeh ti je širi.

    Istina. Plakati mrzim.

 

    Bio je kolovoz, ove godine i sjećala sam se, ljuljajući se s njim u kasnoj tami svoga dvorišta, kako je bila promrzla i mokre kose.

   Plesali smo na ovu pjesmu sve dok nije zaspao na mome ramenu pa i poslije, dok me ruke nisu zaboljele. Pa i poslije, dok su me boljele.

 

  Znam: tad nije vjerovala u sebe.

 

Ali, prošlo je mnogo vremena od tada i naučila se boriti sa samom sobom.

Postala je jaka.

 





augustin @ 20:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.