za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog
subota, srpanj 22, 2006

     Prije deset godina u ovo vrijeme nazdravljali smo zajedno za kuhinjskim stolom obranu moje mature i upis na fakultet. Težak zrak pun tople ljetne večeri ulazio je kroz otvorene prozore i razmaknute zavjese koje je ujo donio još iz Njemačke70-ih (oni krupni narančasti cvjetovi naborani u ćošku), a nas dvoje smo nazdravljali rakijom i pivom. Sjećaš se da je rakija meni bila prejaka, zarumenila sam se u licu, uši su mi počele gorjeti, a jezik se razvezao u smijeh i šalu. Rekao si mi:
«E, čerka, znao sam to ja, da, kad si ti pametna na mene!», nasmijala sam se tome.
»Naravno, deda, ajde sa mnom na fakutet!»
«Eh, bi ja, mišo, kad bi me baka pustila!»
     Sjećaš se da nam je baka, dok je prala suđe od večere, stalno prigovarala i nije mi dala da pijem više s tobom, i da je podvikivala na tebe jer kako to oćeš napit dijete, stid te bilo i Bog dragi s tobom, Ivo! A mi bismo je zezali neka skine zubalo da će manje belendati , a više moć popit s nama.
     Eh, deda, sjedili smo za stolom i ti si rekao baki da je tvoja snaša i da si je trebao i ranije prosit jer sad ne bi bio taki pijanac, a da je ona kriva što voliš popit jer te nije prije htjela. Uh, jesi dobio po nosu od nje!
«Baš, kud sam gledala kad sam se za te udala, nesrećo jedna!»
     I smijeh, i smijeh i sreća i smijeh miješali se te večeri sa ljetnom sparinom, sa kreketanjem žaba sa obližnje bare i zirkanjem cvrčaka iz trave. Osjećaj potpunog spokoja duše i životnoga veselja.

     Večeras se sparna ljetna tmina ustalila u zraku. Pogled mi se prelio preko horizonta u kojemu se ravnica grlila sa tamnom šumom u daljini. Sunce se više nije vidjelo pa je nebo koje je uranjalo u šumu mijenjalo boju iz plavkaste u sivu, a onda, kao da je netko širokim potezima kista povukao nježne poteze, pojavila se ružičasta, pa narančasta, pa crvena koja je opet blijedjela u žutu pa sivu pa tamno, tamnoplavu po kojoj su se počele pojavljivati prve zvijezde. Svuda tišina, ona ljetna, samo nerazumljivi, a ugođen razgovor životinja koje tek s početkom noći počinju živjeti.
      Upaljač nije isprve htio zapaliti fitilj lampiona, ali kad se svjetlost pridružila ostalim plamičcima svijeća i obasjala tvoju sliku na kamenu, tvoje mi lice opet izronilo pred oči. Ne volim tu sliku koju su stavili, previše si ozbiljan, a to nisi ti. Sjećanjem brišem ozbiljnost u bećarski osmijeh. Da, tako …
Stavila sam ti ružu (šteta što će već sutra uvenuti), prekrižila se, i zapalila prvu cigaretu…
     Kad bi se vozio biciklom, nogavice hlača si štipaljkama stegnuo da ti se ne uvlače u žbice, a ja bih ti, sjedeći odostrag i držeći se za sic, nogom uporno, inatljivo pokušavala skinuti, eh, jesi me grdio zbog toga! Kad me druga baka nije htjela pustit s tobom u gostionu, ti si nogom razvalio vrata kapije!! Kad bi sjedila s tobom «Kod Buce», ja bih tebi naručila pivo, a meni bi donijeli čašu, pa bi i zaspala od piva za stolom gostionice dok bi ti kartao sa komšijama. I kad bi se, nedjeljom ujutro brijao, iako na mise nisi išao, i mene bi nasapunao, ja bih poslije ono malo tvoje kose češljala s toliko pažnje da nam se baka često znala smijati:»Aj, čerka sad ga počešljaj i ne mora do nagodinu više!»
     Druga cigareta… rezala sam ti duhan za cigare koje si motao, isti duhan koji smo brali u rosnim jutrima da nas ne uhvati ljetna vrućina, Sindika je ležao do ulaznih vrata, mama je plakala…a ti si joj rekao:»Ubit ću ga, Boga mu njegovog!» i otišao se s njim potući.
     Treća cigareta…eto, rakiju sam ti prosipala po kamenoj ploči, pomilovala sliku i obrisala suze.
     Kako si ono pjevao?
Svaka cura voli tamburaša,
Ej svaka cura voli tamburaša,
Al' berdaša i cura i snaša ,
ee, al' berdaša i cura i snaša, jedan dva opsa-sa!


Sad…sad je sve u redu…



augustin @ 23:14 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.