za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog
subota, studeni 25, 2006


Još uvijek me boli  stomak od smija!
     Ko bi reko (nemojte sad o gramatici i pravopisu, kuš!) , dakle, da će večer tako lijepo završiti  nakon jutrošnje (Sartre, ne tvoje, moje) mučnine.         
    Desdemona se u inačici osječkog HNK doista pokazala vrijednom mojega rizičnog, nespretnog i  mukotrpnog  nošenja suknje i pješačenja po mračnom groblju uz opasnost da upadnem u  neku  neobilježenu, svježe iskopanu raku za nekog nekom dragom, pokoj mu duši.
   Ono jedino što sam znala o Desdemoni pripremilo me na tragediju u kojoj ljubomorni Othelo ubija svoju jadnu, janjeće nevinu ženu na samo shakespearovski (e ovo je trebalo natipkati)  znan način, ali… gle čuda, već sama scena vešeraja koju sam ugledala kad se upalila svjetla pozornice, sklepana od dasaka na kojima je bijelim krečem bilo  napisano: STRANA 1, OTELO-GURAJ!, POLICA, pa strelice vamo- tamo, a na policama poslagan Radion prašak za veš i štipaljke po uzicama , uvidjela sam da se ipak neće (baš posve) ponoviti poznate  scene iz velebne tragedije gore imenovanog gospodina.
    Njih tri, Desdemona koja je nakon par scena postala Desa, gospodarica koja sa strane voli šarati  i drpati se sa pola garnizona, njezina pralja Emilija, suvonjava ženica koja se stalno križala i ciparskogradska kurva Bjanka (sva u sado-mazo obleki) nasmijale su me doslovno do  suza, a tako i ostatak publike (koje i nije bilo baš previše, al ništa iznenađujuće za ovu provinciju). Prigodna predstava koju sam lako povezala sa Danom obilježavanja borbe protiv nasilja nad ženama, dala mi je sliku «nove žene»  koja je, kad sam joj skinula navodnike,  nakon svega ostala ona stara, praiskonska ropkinja i žrtva muške, muževske nadmoći i sile, kojoj , čim pokaže zube, ti zubi bivaju izbijeni udarcem čvrste muške ruke.
    U kratkim  se, brzo izmjenjivim scenama, što je predstavi dalo dinamičnost i  dozu nestrpljivog iščekivanja, vrlo jasno moglo vidjeti nekoliko lica Žene:
        Ženu-sluškinju umornog lica, sa sivim podočnjacima kao jedinom bojom njezinog lica, nepočešljane u svojoj nebrizi za sebe, sa siromašnim i otegnutoslavonskim vokabularom (ona bi rekla vokaburagom) koja moli krunicu dok muž (ovdje je to Jago) nad njom obavlja svoju dužnost kao na stroju i takvom brzinom da ne stigne izmoliti ni treću zdraomariju,  Ženu preljubnicu koja se za svoga egzotičnog nigera crnoga kao noć, čitaj muža Othela, udala kako bi pobjegla od kuće i kako bi izmakla očevoj nadmoći, a muž se na njezino iznenađenje  pokazao kao   posve bijeli Venecijanac od porculana (e tu mi je ostalo malo nejasno što se time mislilo, iako naslućujem), Žena  koja je htjela postati «nova žena»  željna širiti svoje vidike  (čitaj i noge) tako što je spavala sa svakim strancem i pri svakom novom orgazmu ona je putovala svijetom; Žena - kurva, koja se daje svima, ne pita što ni kako, daj lovu ( utorkom se samo prostre kao strunjača i glumi izvanzemaljsko zadovoljstvo koji joj pruža tamo neki Toma pri šlemanju= ševa + lemanje), a dok je on šlema, zamišlja kako će je zaprositi njezin Kasije s kojim cijelu noć provede u razgovoru, kako će u bijelom stati pred oltar čista ko suza, kako će mu u kućici punoj cvijeća spravljati ručak i rađati sinove na njegov ponos i diku i čekati ga pokorno šuteći dok ne dođe iz krčme; Žena-puna  neistražene seksualnosti koja  ljubi  drugu ženu čistom erotskom privlačnošću pri tom dajući na znanje kako samo druga žena može ženu istinski zadovoljiti (pri tom ne mislim na duhovnu dimenziju); Žena koja je u naletu bijesa spremna ubiti najbolju prijateljicu jer je spavala s njezinim muškarcem, ženu koja je spremna isto to  i sestrinski oprostiti i  zaštititi je; Žena koja je spremna za svoga muškarca dati sve a neka je tuče i neka spava s drugima, on je ipak moj pred Bogom…
     Kako god bilo, kraj koji je, ajmo opet slovkati, Shakespeare već jednom za svagda ustvrdio, nije uspio ni režiser izmijeniti, niti je trebao (ako je htio uspjeti u svojoj ideji): i ova večerašnja Desdemona platila je nevjeru svojim životom ,  bolesno ljubomorno umobolni muž udavio ju je maramicom s izvezenim jagodicama koju je sluškinja ukrala na zahtjev svoga idiotskog  muža… Desdemona, kao i mnoge druge žene, koje nisu nevjerne (da ne ispadne sad..), nije stigla do Autonomne ženske kuće, nije se uspjela spasiti, nego je smrt došla kao završni čin njezinog burnog života.
    
      Svaka čast glumicama, zaslužile su svaki naš oduševljeni pljesak, i još bih im pohvalila hrabrost što se nisu dale omesti čak ni kada su šišmiši, da dobro vidite- šišmiši! (a to su vam kod nas ovdje domaće i zaštićene životinje)  počeli nadlijetati iznad glave  ciljajući im na frizure usred našeg lijepo kazališta koje će sad zasigurno pohoditi zaštitari prirode i staviti ga pod zaštićeno područje, nacionalni park ili u najmanju ruku –rezervat!
 
    I sad, što drugo da vam kažem, no: Dobra vam noć, prijatelji… (odlazim u mrklu noć, bez konja, pjevušeći poznate stihove….)





augustin @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.