za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog
nedjelja, siječanj 21, 2007






11.02.1996.
                
     Hotel California. Još uvijek bdijem nad ovim  jutrom. Magla je, gusta je, hladna je ... Miris snijega ulazi kroz odškrinut prozor. Košarkaško igralište. Blues explosion. Tvoji poljupci po mojim obrazima, razasuti i topli kao pecivo s izlizanim klišejem. Oko nas davno umrli duhovi sreće koju smo posjedovali, sada je gotovo sve odnio ovaj život koji nas plaši. Zašto tebe da nosim na duši? Pjesma u noći. Kada pune vruće vode, vode bistre, prozirne poput sna…
    Voljela bih znati jesi li noćas bio iskren prema meni… Držanje za ruke (tako nevino dječji, iskreno, jedino moguće), u pogledu pitanje, no answers at all. Neka. Čitam te. Bilo bi te lako zavoljeti, voljeti te kao da si dio mene… ma, to sve je tako zamršeno, i ja, kao ni ti, ne znam što ću sama sa sobom. Uz tebe sam. A nisam tvoja.
     Ostavit ćeš ti mene, ostavit ćeš me (ne ne ne mogu više), danas kad se budeš budio, znam, mislit ćeš- samo san (ništa više), običan san čudna čovjeka… Ne znam mogu li podnijeti takve ljudi kao što ti,  možda patim kad osjetim kako se otuđujem od osobe koju sam upoznala do sada (neke stvari premalo, neke su suvišne), možda ne volim čudne ljude koje ne razumijem posve (koje me je strah razumjeti) jer kao da sebe nekad gledam u njihovim očima, i ne volim taj lik u ogledalu, odraz Sebe.
     Ne ću tebe da nosim na duši. Izreći ću svoj svemir, sama ću poželjeti da zaboravim što nam se dogodilo jutros. Ne misli o meni loše, ja sam sad već jako umorna i želim nešto što će mi dati snage da se dižem iz postelje, želim se umivati hladnom vodom, želim … da ne kažeš ništa , da šutiš kad ustaneš.
    Paučina ljetnog sunca na livadi djetinjstva oblači ovogodišnju veljaču. (Rekao je Johnny –idi za svojom sudbinom, čovječe, idi). Ja ne znam (sigurno je to izričaj straha naučen prošlošću) kako hrabro zakoračiti u ono što je ispred (već sljedeće novo jutro). Masa sjećanja, suha usta neisprana suzom, i nije (sigurno mogu reći) potpuno  prazno moje srce.
   
     Jeli ovo naša sudbina ili je to  samo moja nada?



augustin @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.