za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog
nedjelja, veljača 11, 2007
        

        Molim vas, nemojte  srušiti i  ovo drvo! Ta tek ju
čer je prolistalo. I jutros, kada sam se probudio umoran i pregažen vašim nogama, osjetio sam svjež miris njegovog mladog lišća i moje je srce zakucalo u trzaju od sreće. U trzaju nove snage. Napokon, i unatoč vama, neočekivano drsko njegova  se sjena uzdigla nad ovim mjestom koje je i ime svoje u ovom vremenu izgubilo.
      Ne… vi ne možete znati kako je bilo teško noću ležati u prašini, ovdje, na ovom raskršću s bezbroj putova i bojati se za svoj mir.
      Mene su oni  koji su otišli zadnji  ostavili ovdje da čuvam ovo mjesto  puno pijeska, da se grčim u sjećanju na šume ipreživim kako bih vas podsjećao na vaš zločin. Da, ja priznajem, sâm sam, i borim se još uvijek , ionako mi nitko  nije ništa dao osim udarca nogom u utrobu i krvavih šamara stvarnosti koju ste stvorili svojim nemarom…
      Molim vas, poslušajte me! Ne odlazite! Ja vas čak i ne poznam dobro.. ali…
vi ste sigurno Ljudi!   Vi, gospodine, ne…ne gledajte u zemlju! , vi ste sigurno Čovjek!   … Ne sjećam se da su mene ikada zvali tim imenom. One noći kada je s ovog raskršća otišao i posljednji od nas, ja sam samo drhtao u očajnom strahu od njihova nepovratka, glasa nisam mogao izustiti.
   Ovaj je  pijesak ostatak  našeg života, a ovo drvo, jedan od nas, naš je spas.
   Neću vam oprostiti njegovo umiranje, pa makar i moje staro korijenje počupali i spalili.
   Pa pustite ga, molim vas. .. Što ga se bojite?
    Neka cvjeta u ovoj pustinji.
    List neka zamiriše jer samo tada  pobijedit će Život.
                                                              

                                                                                   
                                                                                 


augustin @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.