za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog
utorak, siječanj 6, 2009
(Nisu Marinkovićevi. )

Šetao je dugo i uporno gradskim ulicama noseći natpis "Besplatni zagrljaji". Crno-bijela svakodnevica u kadru traženja. Bio je tužan jer se nitko nije želio grliti, ali nije to da prolaznici nisu bili željni zagrljaja, nego...(ljudska su to  nepovjerenja)
I tako...ljudi su prolazili pored njega ni ne gledajući ga sve dok se jedna stara žena nije zaustavila pored njega. Tko zna zašto? Bila je niska i čovjek se morao sagnuti i čak kleknuti na koljena kako bi je zagrlio. On je kleknuo na koljena pred njom pred svim tim ljudima, da. Bila je sretna i bio je sretan. Pojavila se boja na njihovim licima, kaputima, ulicama.

Tako je bilo i na osječkim ulicama. Ali, ne baš isto tako... Osječani se vole grliti.  Bespla zagrljaji su me raznježili.
U ja sam u zimskom predvečerju dobila prijateljski zagrljaj  makar se nismo ni dotakli.  Trebao mi je.
Trebao mi je taj "zagrljaj".






U nedjelju smo bili na obližnjem jezeru.  Stablo utopljeno u vodi.  Zaleđeno u vodi.
Nije  više igračka vjetrova, ali i ja se, poput njega,  još držim  - granama za let, korijenjem za dom.
augustin @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.